Američki predsjednik Donald Trump ponovo je podigao tenzije oko Hormuškog moreuza. Ovaj put upozorio je Oman da ne pokušava ograničiti američko djelovanje, uz poruku da će, ako Muscat stane na put Washingtonu, uslijediti bombardovanje, piše CNN.
Na prvi pogled, prijetnja zvuči ozbiljno. Ali problem za Trumpa je što ih je posljednjih mjeseci izrekao toliko da se sada sve više postavlja pitanje koliko ih druge države uopće shvataju ozbiljno.
Jer prijetnja ima težinu samo ako druga strana vjeruje da ćete je zaista sprovesti.
A upravo je tu Trump upao u vlastitu zamku.
Tokom sukoba s Iranom više puta je postavljao rokove, najavljivao napade i tražio konkretne ustupke. Kada bi rok prošao, napad se ne bi dogodio. Umjesto toga, pojavilo bi se novo objašnjenje – pregovori su navodno blizu, otvorena su vrata dogovoru ili postoji nada da će druga strana popustiti.
Iran je to vrlo vjerovatno primijetio.
Teheran sada ima iskustvo s Trumpovim prijetnjama i zna da se iza velikih riječi ponekad ne mora nužno pojaviti vojni udar.
Trump je ranije prijetio i napadima na iransku infrastrukturu. Nakon pojedinih napada na brodove u Hormuškom moreuzu najavljivao je čak i udare na mostove i elektrane. Međutim, takvi napadi se nisu dogodili.
Tu dolazi i mnogo ozbiljnije pitanje: ima li Amerika uopće dovoljno kapaciteta za još jednu veliku vojnu operaciju?
Američke snage već su pod pritiskom zbog potrošnje projektila i drugog naoružanja. Zato nije dovoljno samo reći „bombardovat ćemo“. Potrebno je imati sredstva, plan, logistiku i spremnost da se prihvate posljedice.
A posljedice bi u slučaju Hormuškog moreuza mogle biti ogromne.
Oman zato možda ima razloga biti oprezan, ali ima i razlog da ne paniči zbog svake Trumpove izjave. Washington je već ranije prijetio Muscatu sličnim riječima, pa se ništa slično nije dogodilo.
I tu se Trump suočava s problemom koji je sam ranije veoma dobro opisivao.
Godinama je kritikovao Baracka Obamu zbog „crvenih linija“ za koje je tvrdio da su postale besmislene jer iza njih nije uslijedila konkretna akcija. Trump je tada govorio da Amerika mora biti država čije se riječi shvataju ozbiljno.
Čak je tvrdio da Sjedinjene Države više neće izricati prazne prijetnje.
Danas se upravo to pitanje vraća njemu.
Ako svaki put zaprijetite velikim udarom, a zatim odustanete bez jasnog rezultata, protivnik vrlo brzo počinje računati da je prijetnja samo dio političke igre.
To ne znači da Trump neće napasti Oman ako procijeni da je to u američkom interesu. Naprotiv, američka vojna moć i dalje je ogromna i takvu mogućnost ne treba olako odbaciti.
Ali postoji velika razlika između prijetnje i odluke.
A što Trump više prijeti bez posljedica, to je teže uvjeriti druge države da će sljedeća prijetnja biti stvarna.
Upravo zato priča o Omanu nije samo priča o Hormuškom moreuzu. Ona je i priča o tome koliko još vrijede riječi američkog predsjednika kada ih izgovori u trenutku najveće regionalne krize.
Jer na kraju međunarodne politike ne odlučuje ko je glasniji.
Odlučuje ko je spreman uraditi ono što je rekao.
Izvor: CNN.