Penzija, otpremnina, pa povratak na isto radno mjesto.
Na papiru sve može biti po zakonu, ali kada se pogleda suština, ostaje pitanje koje teško može zaobići javnost: čemu onda služi otpremnina za odlazak u penziju?
Upravo takav slučaj evidentirali su državni revizori u Ministarstvu odbrane BiH. Prema nalazima iz revizorskog izvještaja za 2025. godinu, šefu kabineta ministra odbrane Zukana Heleza, Salki Bebi, prestao je radni odnos nakon što je ispunio uslove za penzionisanje. Isplaćena mu je otpremnina od 23.935 KM.
Tu bi priča, logično, trebala završiti. Međutim, nije.
Beba je potom ponovo imenovan za šefa kabineta, čime mu je ponovo aktiviran radnopravni status. Revizori nisu osporili samu zakonitost isplate otpremnine. Problem vide u njenoj svrsi. Ako je već unaprijed izvjesno da će osoba nakon penzionisanja biti ponovo angažovana, teško je objasniti kako se takva isplata uklapa u smisao otpremnine koja se daje zbog odlaska iz radnog odnosa.
Drugim riječima, zakon očigledno ostavlja prostor za situaciju u kojoj neko formalno ode u penziju, primi značajnu sumu novca iz budžeta, a zatim se vrlo brzo vrati na posao.
Kada zakon dozvoli ono što građanima izgleda nelogično
Ovdje nije riječ o tome da je revizija utvrdila krivično djelo ili nezakonitu isplatu. Upravo suprotno, revizori navode da je otpremnina isplaćena u skladu s važećim propisima.
Ali zakonitost i smislenost nisu uvijek ista stvar.
Građaninu koji radi cijeli život i čeka penziju teško je objasniti logiku po kojoj se nekome iz budžeta isplati gotovo 24.000 KM za odlazak u penziju, a onda se ta ista osoba ponovo postavi na isto mjesto.
Posebno je važno pitanje zašto sistem uopće omogućava ovakav model. Ako postoji mogućnost da šef kabineta ili savjetnik nakon ispunjavanja uslova za penziju bude ponovo imenovan, onda bi trebalo jasno urediti šta se u takvim situacijama događa s otpremninom.
Jer javni novac nije privatna nagrada. Svaka marka koja se isplaćuje iz budžeta mora imati jasnu svrhu i opravdanje.
Isti obrazac pojavio se i u kabinetu Borjane Krišto
Revizori su sličan slučaj pronašli i u Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara BiH.
Savjetnik predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto razriješen je dužnosti zbog odlaska u penziju, a nakon toga mu je isplaćena otpremnina od 19.440 KM. Prema revizorskim nalazima, već istog mjeseca ponovo je angažovan na istoj poziciji.
Kada se dva slična slučaja pojave u različitim institucijama, onda više nije dovoljno samo reći da je sve formalno urađeno prema zakonu. Otvara se pitanje da li je problem upravo u zakonu i načinu na koji su uređene pozicije savjetnika i šefova kabineta.
Ako propis omogućava da se penzionisanje i ponovno imenovanje praktično spoje u jedan potez, onda je sasvim legitimno pitati treba li takve odredbe mijenjati.
Milioni za putovanja, a kontrola dokumentacije nije potpuna
Priča o otpremninama samo je jedan dio revizorskih nalaza iz Ministarstva odbrane BiH.
Posebnu pažnju privlače i izdaci za službena putovanja. Tokom 2025. godine za putne troškove potrošeno je 4.361.778 KM. Na putovanja u zemlji otišlo je oko 1,6 miliona KM, dok su putovanja u inostranstvo koštala oko 2,69 miliona KM.
Sama činjenica da institucija troši novac na službena putovanja nije sporna. Problem nastaje kada kontrola dokumentacije nije dovoljno čvrsta.
Revizori su utvrdili da se pozivna pisma, koja predstavljaju osnov za određena putovanja, ne dostavljaju finansijskom odjelu, nego se čuvaju unutar organizacionih jedinica. Zbog toga revizori nisu mogli u potpunosti potvrditi da li su se u svim slučajevima poštovali propisi i da li su višemilionski troškovi putovanja adekvatno opravdani.
upravo tu javnost ima pravo tražiti odgovore.
Nije problem kada država troši novac na posao koji mora biti urađen. Problem nastaje kada građani ne mogu jasno vidjeti zašto je novac potrošen, ko ga je potrošio i na osnovu čega.
Kratak komentar
Ovo nije priča o tome da li je neko prekršio zakon. Ovo je priča o tome da li zakon dopušta praksu koja građanima izgleda potpuno nelogično.
Ako čovjek ode u penziju, dobije skoro 24.000 KM otpremnine, a zatim se vrati na isto radno mjesto, onda je sasvim opravdano pitati je li sistem postavljen tako da štiti javni interes ili samo omogućava da se postojeće rupe koriste do kraja.
Revizori su svoj posao uradili. Sada je red na zakonodavce i institucije da objasne zašto ovakve situacije uopće mogu nastati i hoće li se pravila mijenjati.
Jer ono što je možda legalno na papiru ne mora automatski biti pravedno prema građanima koji taj papir plaćaju.
Izvor: Ured za reviziju institucija BiH