Kad cijela sela nestaju, tko još sluša?
Kako prenosi [izvor], nigerijski katolički biskup Wilfred Chikpa Anagbe upozorio je na dramatično stanje u saveznoj državi Benue, području koje posljednjih godina potresaju napadi na sela i kršćanske zajednice. Njegove riječi nisu samo još jedno upozorenje iz daleke Afrike. One otvaraju pitanje koje bi trebalo zanimati cijeli svijet: koliko ljudi mora stradati da bi se njihova tragedija prestala promatrati kao još jedna vijest?
Yelewata kao simbol straha
Posebno težak slučaj dogodio se u selu Yelewata, gdje je, prema navodima koji su preneseni nakon napada, stradalo oko 200 ljudi. Napadači su provalili među stanovništvo, a dio ljudi pokušao je spas pronaći u prostorijama u kojima su se sklonili. Umjesto sigurnosti, dočekala ih je nova strava – prostor je zapaljen, a među žrtvama su, prema svjedočenjima i izvještajima, bila i djeca.
Takve slike teško je prihvatiti kao nešto što bi trebalo postati „nova normalnost“. Kada ljudi bježe iz vlastitih kuća, kada sela ostaju prazna, a crkve i druga mjesta okupljanja postaju mete, problem više nije samo sigurnosni incident. Riječ je o uništavanju načina života čitavih zajednica.
Biskup Anagbe zato govori o genocidu. To je iznimno teška kvalifikacija i upravo zato zahtijeva ozbiljnu međunarodnu istragu i dokumentiranje svih zločina, bez obzira na to tko su počinitelji i koje su njihove žrtve.
Brojke koje bi morale biti alarm
Prema podacima koje navodi Europski parlament, od 2009. godine u Nigeriji je ubijeno više desetaka tisuća kršćana, dok su tisuće crkava i škola uništene. Te brojke same po sebi traže odgovor: kako je moguće da se o tolikom stradanju govori daleko manje nego što bi se govorilo o tragediji sličnih razmjera u nekim drugim dijelovima svijeta?
Nigerija je golema i složena država, a nasilje ondje nema samo jednu dimenziju. U sukobima sudjeluju različite oružane skupine, kriminalne bande i ekstremističke organizacije, dok su civili često najlakša meta. Upravo zato treba odbaciti površna objašnjenja i zahtijevati zaštitu stanovništva te odgovornost počinitelja.
Ali jedno ne smije biti izgubljeno u statistici: svaka brojka predstavlja čovjeka, obitelj i nečiji dom.
Ako međunarodna zajednica želi ozbiljno govoriti o ljudskim pravima, onda ne može birati čije će žrtve biti glasnije. Žrtve iz Yelewate nisu manje vrijedne zato što žive tisućama kilometara daleko. Njihova tragedija zaslužuje pažnju, istragu i pravdu.
Izvor: regionalni medi