Smrt Ratka Mladića ponovo je otvorila pitanje koje u Bosni i Hercegovini nikada nije do kraja zatvoreno: gdje prestaje političko neslaganje, a gdje počinje otvoreno veličanje ratnih zločina.
Na društvenim mrežama posebnu pažnju izazvala je objava jedne Sarajke koja je vlastima u Sarajevu uputila vrlo oštar prijedlog. Ona smatra da bi se prilikom zapošljavanja kandidata koji dolaze iz Republike Srpske trebalo postaviti pitanje o njihovom odnosu prema pravosnažno osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Ako bi kandidat izrazio podršku Mladiću ili odbio odgovoriti, prema njenom prijedlogu, trebalo bi ga eliminisati iz konkursne procedure.
To je prijedlog koji je odmah otvorio mnogo širu raspravu od same objave.
Pitanje koje boli Sarajevo
Sarajevo nije bilo samo još jedan grad u ratu. Grad je 1.425 dana bio pod opsadom, a Ratko Mladić je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Zato za mnoge građane pitanje odnosa prema Mladiću nije obična politička tema. Za porodice žrtava i ljude koji su preživjeli opsadu, granatiranje i snajperske napade, njegovo veličanje predstavlja direktno vrijeđanje njihovog iskustva i sjećanja.
Upravo iz tog osjećaja dolazi i ova inicijativa. Autorica objave pokušava povući granicu između pripadnosti jednom entitetu i podrške ratnim zločincima. Drugim riječima, njen argument nije da neko treba biti diskriminisan zato što je iz Republike Srpske, već da bi problem trebalo predstavljati eventualno veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
Ali tu počinje i mnogo ozbiljnije pitanje.
Može li država zapošljavanje vezati za nečiji politički ili svjetonazorski stav?
Jedno je razumjeti bijes i ogorčenje ljudi koji ne žele da osoba koja veliča Mladića radi u instituciji grada koji je bio pod opsadom. Drugo je takav stav pretvoriti u formalni kriterij za zapošljavanje.
U demokratskom društvu konkurs mora počivati na jasnim i zakonitim kriterijima. Zato bi eventualno uvođenje ovakvog pitanja zahtijevalo preciznu zakonsku osnovu i pažljivo definisane granice. Sama činjenica da kandidat dolazi iz Republike Srpske ne može biti dokaz bilo čije podrške ratnim zločincima.
To je razlika koju ne bi trebalo izgubiti iz vida.
Sarajevo ima pravo birati kome daje svoj novac
Drugi dio objave odnosi se na bojkot poslovnih subjekata koje autorica povezuje s ljudima ili politikama koje veličaju Mladića i negiraju genocid.
I tu treba povući jasnu granicu. Potrošač ima pravo odlučiti gdje će trošiti vlastiti novac. Bojkot proizvoda ili kompanije, ako se provodi mirno i bez prijetnji, legitimno je sredstvo građanskog izražavanja nezadovoljstva.
Ali nije dobro svaku osobu koja kupuje u određenoj prodavnici automatski proglašavati izdajnikom, nepatriotom ili saučesnikom u tuđoj politici. Građanski pritisak ima smisla kada je usmjeren na konkretno ponašanje, stav ili poslovnu odluku, a ne kada postane sredstvo kolektivnog etiketiranja.
Posebno je važno ne miješati obične građane sa političkim strukturama i njihovim interesima.
Kratak komentar
Ovakve objave pokazuju koliko je rat još uvijek prisutan u svakodnevnom životu Bosne i Hercegovine. Mladić nije samo ime iz historijskih knjiga, jer njegovo veličanje i danas izaziva bol, bijes i strah kod ljudi koji pamte šta se dešavalo.
Ipak, odgovor na veličanje ratnih zločinaca mora biti snažan, ali i pravno čist. Ako želimo društvo u kojem se poštuju žrtve i presude međunarodnih sudova, onda se ta pravila moraju braniti institucijama, zakonima i argumentima, a ne kolektivnim kažnjavanjem ljudi samo zbog mjesta iz kojeg dolaze.
Dostojanstvo Sarajeva ne treba dokazivati mržnjom prema drugima. Može se dokazati time što se jasno kaže: ratni zločini nisu heroizam, genocid nije politika, a pravosnažne presude nisu stvar ličnog ukusa.
Izvor:Preporod.info