Hrvatska diplomatija zaoštrava ton prema Srbiji, a Bosna i Hercegovina ponovo ulazi u središte regionalne priče. Nastup Gordana Grlića Radmana u Rigi pokazuje da Zagreb pitanje odnosa Beograda prema ratnoj prošlosti, ali i širu sigurnost Zapadnog Balkana, želi snažnije otvoriti pred partnerima u Evropskoj uniji i NATO-u.
Zagreb pojačava pritisak na Beograd
Ako se informacije o sastanku u Rigi posmatraju u širem kontekstu, hrvatska diplomatska strategija djeluje prilično jasno. Zagreb pokušava uvjeriti partnere da ponašanje Srbije nije samo pitanje bilateralnih odnosa ili odnosa prema ratnoj prošlosti, nego i pitanje stabilnosti cijelog regiona.
Posebno osjetljiv trenutak predstavlja način na koji je u Srbiji obilježena sahrana Ratka Mladića. Veličanje osobe koja je pravosnažno osuđena za najteže ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorilo pitanje odnosa srpskih institucija prema ratnom nasljeđu.
Upravo tu Hrvatska vidi prostor za jačanje pritiska na Beograd. Poruka Zagreba je da evropske integracije nisu samo tehnički proces usklađivanja zakona, nego i pitanje vrijednosti, odnosa prema ratnim zločinima i spremnosti države kandidata da doprinosi regionalnoj stabilnosti.
Dodatnu težinu ovoj diplomatskoj inicijativi daje činjenica da su pojedine evropske države već javno reagovale na događaje u Beogradu. Zagreb sada nastoji da takve pojedinačne reakcije pretvori u širi evropski politički stav.
Riga kao mjesto za povezivanje dvije regionalne priče
Sastanak u Rigi važan je i zbog toga što se pitanje Srbije nije posmatralo izolovano. Razgovori o proširenju EU, Ukrajini, Moldaviji, ruskim hibridnim prijetnjama i sigurnosti prirodno su otvorili prostor i za Zapadni Balkan.
Hrvatska je pritom posebno insistirala na Bosni i Hercegovini. To nije iznenađenje. Zagreb već duže vrijeme evropskim partnerima predstavlja stabilnost BiH kao jedno od svojih ključnih vanjskopolitičkih pitanja.
Grlić Radman je, prema navodima iz diplomatskih izvora, ponovio hrvatski stav o potrebi pune ravnopravnosti konstitutivnih naroda, legitimnog političkog predstavljanja Hrvata i promjene izbornog zakonodavstva.
Tu se vidi i važna razlika između hrvatskog pristupa Srbiji i BiH. Dok Zagreb prema Beogradu pokušava graditi argument zasnovan na sigurnosnim rizicima, odnosu prema ratnoj prošlosti i evropskim standardima, kada govori o BiH u prvi plan stavlja pitanje političke ravnopravnosti i izbornog sistema.
To znači da Hrvatska regionalnu politiku pokušava oblikovati kroz dvije paralelne poruke: prema Srbiji traži čvršći evropski odgovor, dok prema BiH traži veću uključenost evropskih partnera u pitanja koja smatra ključnim za položaj Hrvata u BiH.
Diplomatija kao priprema terena za širi evropski pritisak
Najvažnije pitanje nije samo šta je rečeno u Rigi, nego šta bi iz takve diplomatije moglo proizaći. Jedan sastanak sam po sebi ne mijenja evropsku politiku prema Srbiji. Međutim, ako Zagreb uspije okupiti veći broj država oko sličnog pogleda na ponašanje Beograda, politički prostor Srbije za ignorisanje takvih poruka mogao bi biti sve uži.
Posebno je značajno što Hrvatska ovu temu smješta u okvir evropske sigurnosti. Time se pitanje Srbije pomjera iz sfere međusobnih političkih optužbi u širi razgovor o stabilnosti EU susjedstva.
Ipak, treba biti oprezan s procjenama da je riječ o nekoj velikoj prekretnici. Iz dostupnih informacija proizlazi da je Zagreb intenzivirao diplomatske kontakte i upozoravanja, ali nema dovoljno osnova da se već govori o formiranom jedinstvenom evropskom frontu prema Srbiji.
Komentar
Ono što je iz ove priče najzanimljivije jeste činjenica da se regionalna pitanja ponovo sve više povezuju sa evropskom sigurnošću. Srbija, BiH i pitanje ruskog uticaja sve se češće posmatraju kroz istu sigurnosnu prizmu. Hrvatska u takvom okruženju pokušava iskoristiti svoju poziciju članice EU i NATO-a da snažnije utiče na evropsku politiku prema susjedstvu.
Hoće li ta strategija proizvesti konkretne promjene zavisit će manje od jedne diplomatske večere, a mnogo više od toga koliko će Zagreb uspjeti uvjeriti druge članice EU da pitanja Srbije i BiH zahtijevaju zajednički, a ne samo nacionalni odgovor.
Izvor: Jutarnji list