Sjeverna Koreja mogla bi ponovo poslati veći broj svojih vojnika u Rusiju, nakon što je njihovo prvo veliko angažiranje u ratu protiv Ukrajine pokazalo koliko je Pjongjang spreman platiti za strateško približavanje Moskvi.
Prema navodima ukrajinskih obavještajnih službi, oko 8.500 sjevernokorejskih vojnika i dalje se nalazi na ruskom teritoriju, uglavnom u Kurskoj oblasti. Njihova trenutačna uloga, prema tim procjenama, nije sudjelovanje u aktivnim borbama u Ukrajini, nego osiguravanje ruske granice i zaštita područja od novih ukrajinskih upada.
Istodobno, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je da bi Rusija mogla dobiti dodatnih 50.000 sjevernokorejskih vojnika. Ta brojka zasad treba biti promatrana kao procjena i upozorenje, a ne kao potvrđena činjenica.
Ono što je, međutim, puno manje sporno jest da je suradnja Moskve i Pjongjanga ušla u novu fazu.
Krvavo vatreno krštenje u Kursku
Prvi sjevernokorejski vojnici pojavili su se na ruskom bojištu krajem 2024. godine, kada je Ukrajina izvela ofenzivu u Kurskoj oblasti. Pjongjang je u Rusiju poslao pripadnike Storm Corpsa, elitnog dijela svojih oružanih snaga.
Njihovo prvo iskustvo s modernim ratom bilo je izuzetno skupo. Procjene o gubicima variraju, ali prema navodima iz teksta, od približno 13.000 angažiranih vojnika oko 3.000 ih je poginulo. Upravo zbog tih gubitaka sjevernokorejske snage u početku su bile suočene s ozbiljnim problemima na bojištu.
Ukrajinski vojnici opisivali su ih kao slabo opremljene i nedovoljno pripremljene za rat u kojem dronovi odlučuju o kretanju gotovo svake jedinice. Nedostatak zaštitne opreme, zimske odjeće i kaciga dodatno je povećavao ranjivost.
Ali iz tog poraza Pjongjang je izvukao nešto što nije mogao dobiti vježbama na vlastitom teritoriju: stvarno iskustvo suvremenog rata.
Sjevernokorejski vojnici postupno su mijenjali način djelovanja i, u suradnji s ruskim snagama, sudjelovali u potiskivanju ukrajinskih jedinica iz Kurske oblasti. Upravo bi to iskustvo moglo biti jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se njihova priča ne završava nakon velikih gubitaka.
Za Kim Jong Una rat je postao investicija
Na prvi pogled teško je razumjeti zašto bi Sjeverna Koreja ponovno slala vojnike u rat u kojem su već pretrpjeli velike gubitke. No kada se promatra iz perspektive režima u Pjongjangu, računica izgleda drukčije.
Sjeverna Koreja dobiva ono što joj je desetljećima bilo teško dostupno: novac, energente, hranu, vojnu suradnju i pristup ruskom ratnom iskustvu.
Procjene južnokorejskih stručnjaka iznesene u tekstu govore o višemilijardskoj vrijednosti ukupne suradnje s Rusijom, uključujući isporuke oružja i slanje ljudstva. Za gospodarstvo Sjeverne Koreje, čiji su resursi izrazito ograničeni, takav priljev predstavlja ozbiljan dobitak.
Još važnije, mijenja se odnos Pjongjanga prema Pekingu.
Sjeverna Koreja desetljećima je bila snažno ovisna o Kini. Rusija sada postaje drugi veliki oslonac, i to ne samo gospodarski. Moskva i Pjongjang razvijaju odnos koji sve više izgleda kao strateško partnerstvo, a ne privremeni dogovor nastao zbog rata u Ukrajini.
Kim Jong Un tako dobiva priliku smanjiti svoju ovisnost o Kini, dok Vladimir Putin dobiva ono što mu je sve teže pronaći: dodatno ljudstvo za rat.
Rusiji nedostaje vojnika, Pjongjangu treba novac i tehnologija
Najvažniji razlog za nastavak suradnje možda je jednostavan: objema stranama ljudi trebaju iz različitih razloga.
Rusija već godinama pokušava održati dovoljno veliku vojsku za nastavak rata protiv Ukrajine. Ako se nastave visoki gubici i poteškoće s novačenjem, strani borci postaju sve važniji dio ruskog sustava popunjavanja snaga.
Sjevernokorejski vojnici pritom predstavljaju posebno vrijedan resurs. Pjongjang ima ogromnu vojsku, a politički sustav omogućava režimu da odluke o njihovom angažiranju donosi bez javne rasprave kakva bi u demokratskim državama bila gotovo nezamisliva.
Ali postoji i druga strana tog dogovora.
Sjevernokorejska vojska dobiva iskustvo koje joj nijedna vojna vježba ne može pružiti. Rat u Ukrajini postao je laboratorij modernog ratovanja, posebno kada je riječ o dronovima, izviđanju, elektroničkom ratovanju, artiljeriji i koordinaciji različitih rodova vojske.
Za zemlju koja desetljećima gradi vojnu strategiju oko mogućnosti novog sukoba s Južnom Korejom, takvo iskustvo ima dugoročnu vrijednost.
Najveća prepreka za Pjongjang ipak ostaje pitanje političkog rizika. Ako bi sjevernokorejske jedinice bile otvoreno angažirane na ukrajinskom teritoriju, njihova bi uloga postala još teža za prikriti i mogla bi izazvati dodatne međunarodne posljedice.
Posebno je osjetljivo pitanje zarobljavanja. Samo nekoliko sjevernokorejskih vojnika dosad je palo živih u ukrajinske ruke, a prema svjedočenjima, dio njihovih suboraca radije je birao smrt nego zarobljavanje. To govori koliko je duboka kontrola koju Pjongjang ima nad svojim vojnicima i koliko je za režim važno spriječiti da zarobljeni vojnici otkriju informacije o vojsci i načinu njezina djelovanja.
Komentar
Ovo više nije priča samo o tome hoće li Sjeverna Koreja poslati još vojnika u Rusiju. Puno važnije pitanje jest kakva se nova vojna osovina oblikuje pred očima svijeta.
Rusija dobiva ljudstvo, Sjeverna Koreja novac, resurse i ratno iskustvo. Obje zemlje pritom dobivaju i političkog saveznika u sve izoliranijem međunarodnom okruženju.
Najveći paradoks je u tome što su sjevernokorejski vojnici u početku bili simbol vojne slabosti, a sada bi njihovo iskustvo iz Kurska moglo postati jedan od razloga za njihovo novo angažiranje.
Ako se procjene o novom velikom raspoređivanju pokažu točnima, rat u Ukrajini dobit će još jednu dimenziju. Pjongjang tada više neće biti samo dobavljač oružja i ljudstva Moskvi. Postat će aktivni vojni partner čije se iskustvo stvara upravo na europskom ratištu.
Izvor: BBC