RaBEOGRADSKI PROFESOR ŽESTOKO O SRBIJI NAKON SAHRANE MLADIĆA: Osuda je opravdana, ali cijeli narod ne može biti proglašen genocidnim
Beogradski univerzitetski profesor Ivan Videnović objavio je izuzetno oštar komentar nakon sahrane Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, pravosnažno osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Videnović je javno veličanje Mladića opisao kao moralni slom Srbije i Republike Srpske. Za takvu atmosferu najvećim dijelom optužuje vlast Aleksandra Vučića, tvrdeći da je dugogodišnjom propagandom odgovornost pojedinaca pretvorila u pitanje opstanka cijelog srpskog naroda.
Njegova osuda veličanja ratnog zločinca pogađa suštinu problema. Ipak, kada i sam kaže da su Srbi postali „genocidan narod“, prelazi granicu i prihvata upravo onu opasnu logiku kolektivne krivice protiv koje bi trebalo govoriti.
VIDENOVIĆ: VUČIĆ JE NARODU NAMETNUO TUĐU KRIVICU
Prema Videnovićevoj ocjeni, Vučićev ključni politički interes jeste da odgovornost nekadašnjih struktura, socijalista i radikala prebaci na leđa cijelog naroda. Time se, smatra on, stvara utisak da prihvatanje sudskih činjenica predstavlja optužbu protiv svih Srba.
Profesor tvrdi da bi se bez takve politike ljudi stidjeli genocida počinjenog u Srebrenici, umjesto da presuđenog ratnog zločinca predstavljaju kao narodnog heroja.
Kao dokaz dubine problema navodi događaje na beogradskim stadionima, državnu zastavu na Mladićevom kovčegu, prisustvo zvaničnika na sahrani i ulogu Srpske pravoslavne crkve. Posebno je izdvojio parolu „Pravac Potočari“ na stadionu Crvene zvezde, ocijenivši da se time javno slavi ono čega bi se normalno društvo moralo stidjeti.
Videnović zaključuje da je veliki dio javnosti takvu politiku prihvatio neposrednim učešćem, pritiskom ili prešutnim odobravanjem.
OZBILJNE OPTUŽBE O RUSKOJ OPERACIJI BEZ PONUĐENIH DOKAZA
Videnović je otišao i korak dalje, tvrdeći da su događaji oko Mladićeve sahrane bili dio ruske „hibridne akcije“ na Balkanu. Ruskom ambasadoru Aleksandru Bocan-Harčenku pripisao je koordinacijsku ulogu, dok je Crvenu zvezdu, Partizan i njihove navijačke grupe povezao s ruskim službama.
Iznio je teške optužbe i na račun Srpske pravoslavne crkve i pojedinih ministara, ali za tvrdnje o organizovanoj operaciji Rusije i navodnoj ulozi FSB-a u objavi nije ponudio javno provjerljive dokaze.
Zato ovaj dio njegovog komentara treba predstaviti kao političku procjenu i optužbu autora, a ne kao utvrđenu činjenicu. Sumnje u ruski politički utjecaj u Srbiji mogu biti predmet ozbiljne analize, ali povezivanje konkretnih institucija i ljudi sa stranom obavještajnom službom zahtijeva dokaze.
NAROD NIJE GENOCIDAN, ALI DRUŠTVO MORA ODGOVARATI ZA ONO ŠTO SLAVI
Videnovićev bijes zbog veličanja Ratka Mladića razumljiv je. Prizori državnih i crkvenih počasti, navijačkih transparenata i masovnog skandiranja čovjeku osuđenom za genocid predstavljaju težak udarac žrtvama i pomirenju.
Međutim, rečenica „sad smo genocidan narod“ nije ni pravno ni moralno ispravna. Genocid ima počinioce, pomagače, naredbodavce i političke strukture koje ga omogućavaju. Krivica se utvrđuje pojedinačno i ne nasljeđuje se rođenjem, prezimenom ili nacionalnošću.
U Srbiji postoje ljudi poput Videnovića koji otvoreno osuđuju zločine. Postoje aktivisti, novinari, profesori i građani koji godinama čuvaju sjećanje na srebreničke žrtve. Već njihovo postojanje ruši tvrdnju da je čitav narod jednoglasno prihvatio genocid.
Ali to ne oslobađa društvo odgovornosti da se zapita zašto je slavljenje ratnog zločinca postalo toliko masovno i društveno prihvatljivo. Nije isto reći da je narod genocidan i upozoriti da dio društva otvoreno veliča čovjeka osuđenog za genocid. Prva tvrdnja nepravedno optužuje milione ljudi. Druga opisuje stvaran i opasan problem.
Vučićeva politika može biti kritikovana zbog relativizacije prošlosti, stvaranja atmosfere opsade i pretvaranja presuđenih činjenica u navodni napad na Srbe. Ali odgovor na jednu kolektivizaciju krivice ne smije biti nova kolektivizacija.
Najpoštenija poruka glasi: srpski narod nije genocidan, kao što nije nijedan drugi narod. Ipak, institucije, političari i građani koji javno veličaju presuđene ratne zločince moraju snositi političku, društvenu i moralnu odgovornost za vlastite postupke.
IZVORI:
Originalna objava Ivana Videnovića
Fizički fakultet Univerziteta u Beogradu – biografija Ivana Videnovića
Međunarodni rezidualni mehanizam – predmet Ratko Mladić