Trump nazvao Netanyahua, pa poslao poruku Iranu: Ovo više ne miriše na običan razgovor..
Znaš onu situaciju kad neko kaže: “Ma nije ništa”, a svi vide da je itekako nešto? E, tako sada izgleda ova priča oko Trumpa, Irana i Netanyahua.
Donald Trump opet je poslao poruku Iranu u svom stilu. Bez puno diplomatskog uvijanja. Nema tu onog: “Pozivamo sve strane na smirenje.” Ne. Kod Trumpa je to više kao kad neko zalupi šakom o sto i kaže: “Imate malo vremena, pamet u glavu.”
I taman kad pomisliš da je to samo još jedna njegova oštra izjava, eto informacije da se čuo s Benjaminom Netanyahuom. A kad se Trump i Netanyahu čuju baš oko Irana, to nije telefonski poziv tipa: “Kako si, šta ima?” Tu se ne priča o vremenu, nego o potezima koji mogu zapaliti pola Bliskog istoka.
Svi nešto prijete, a niko neće da izgleda slab
E sad, tu kreće prava drama.
Iran ne voli da mu Amerika naređuje. Amerika ne voli da Iran glumi silu. Izrael Iran gleda kao najveću prijetnju. Netanyahu odavno upozorava na iranski nuklearni program. Trump, s druge strane, voli pokazati da kod njega nema puno čekanja.
I sad ti tu nađi mir.
To je kao kad se za stolom posvađaju tri tvrdoglava čovjeka, svaki misli da je najjači, svaki diže ton, a svi oko njih gledaju gdje su vrata ako krene lom. Samo što ovdje nije kafana, nego Bliski istok. I nije čaša na stolu, nego rakete, dronovi, nafta, vojska i milioni običnih ljudi koji se ništa ne pitaju.
Netanyahu u priči znači da se stvar ne smije ignorisati
Mnogi će reći: “Ma Trump samo prijeti, takav je on.” I ima tu istine. On često koristi velike riječi da bi pritisnuo protivnika.
Ali nije baš sve samo predstava.
Kad američki predsjednik pošalje oštru poruku Iranu, pa se čuje s izraelskim premijerom, to znači da se iza zatvorenih vrata ozbiljno računa. Ko će popustiti? Ko će prvi povući potez? Da li Iran sprema odgovor? Da li Izrael traži zeleno svjetlo? Da li Amerika blefira ili stvarno steže obruč?
E to su pitanja zbog kojih ova vijest nije obična politička svađa.
Narodski rečeno: kad se ovakvi igrači gledaju preko stola, običan narod prvo provjerava cijenu goriva i vijesti iz minuta u minut.
Jer ako tamo plane, neće ostati samo tamo. Bliski istok nikad nije lokalna priča. Kad se tamo zatrese, osjeti se i u Evropi. Osjeti se na benzinskoj pumpi. Osjeti se u politici. Osjeti se u strahu od novog velikog rata.
Najgore je što svi sada glume da imaju kontrolu. Trump misli da pritiskom može natjerati Iran na ustupke. Iran misli da ne smije pokazati slabost. Izrael misli da nema luksuz čekanja. I tako svi igraju tvrdo, a mir visi kao konac na staroj košulji.
Pa ti sad reci da je ovo samo još jedna vijest.
Nije. Ovo je ona vrsta priče gdje se iza jedne rečenice krije mnogo više. Trumpova poruka Iranu nije samo status. Poziv Netanyahuu nije samo formalnost. A Bliski istok trenutno izgleda kao prostorija puna benzina u kojoj svi tvrde da neće niko zapaliti šibicu.
Problem je što je šibica već u ruci.
Napomena: Ovo ne znači da je rat siguran. Ali znači da pritisak raste i da se diplomatski prostor sužava.
Izvori: Jutarnji list, Reuters, AP, The Times of Israel.