Singapur povukao crtu koju mnogi ne žele povući
Kako prenosi [izvor], Singapur je ponovno pokazao koliko ozbiljno shvaća pitanje međuvjerskog mira. Imam Nalla Mohamed Abdul Jameel proglašen je krivim zbog izjava kojima je poticao neprijateljstvo prema kršćanima i Židovima. Dobio je novčanu kaznu od 4.000 singapurskih dolara, a nakon toga ostao je i bez radne dozvole te je udaljen iz zemlje.
I tu zapravo počinje priča koja nadilazi jedan konkretan slučaj.
Jer nije riječ samo o tome što je netko rekao. Riječ je o tome kakvu poruku država šalje kada procijeni da javne riječi mogu dodatno raspirivati mržnju između ljudi različitih vjera.
Sloboda vjere, ali i odgovornost
Singapur je društvo u kojem zajedno žive ljudi različitih vjera i podrijetla. Upravo zato vlasti posebno inzistiraju na tome da vjerske zajednice ne postanu poligon za međusobno vrijeđanje i raspirivanje sukoba.
Netko može vjerovati što želi. Može prakticirati svoju vjeru, propovijedati i zastupati vlastita uvjerenja. Ali sasvim je druga stvar kada javna poruka prijeđe granicu kritike ili vjerskog učenja i postane poticanje neprijateljstva prema čitavoj skupini ljudi.
Tu bi, čini se, trebala biti jednostavna granica: ista pravila za sve.
Neovisno o tome je li riječ o imamu, svećeniku, rabinu, političaru ili običnom građaninu.
Europa bi o ovome trebala ozbiljno razgovarati
I upravo ovdje počinje europska dilema. Godinama slušamo kako treba čuvati slobodu govora, što je potpuno legitimno. Ali sloboda govora ne bi trebala biti sinonim za pravo na raspirivanje mržnje prema ljudima zbog njihove vjere.
Problem nastaje kada se zakoni primjenjuju selektivno ili kada institucije predugo toleriraju govor koji dodatno dijeli društvo. Tada građani počinju gubiti povjerenje u sustav.
Singapurski model može se nekome činiti prestrogim, posebno kada uključuje gubitak dozvole boravka ili rada. Ali jedna stvar je jasna: tamošnja država šalje poruku da vjerski mir nije samo lijepa politička fraza, nego ozbiljna društvena obveza.
Europa ne mora kopirati Singapur. Ali bi mogla razmisliti o tome gdje završava sloboda izražavanja, a počinje odgovornost za javno poticanje netrpeljivosti.
Izvor: Regionalni medi