Staša Košarac podržao je inicijativu građana za privremenu obustavu stanogradnje u Istočnom Sarajevu, ali je njegovo obrazloženje otvorilo mnogo šire pitanje od urbanističkog planiranja. Dok se potreba za uređenjem prostora može razumjeti kroz probleme infrastrukture, saobraćaja, parkinga ili javnih sadržaja, pozivanje na očuvanje postojeće demografske slike uvodi sasvim drugačiju političku dimenziju.
Očuvanje grada ili kontrola njegovih stanovnika?
Košarac tvrdi da Istočno Sarajevo mora voditi računa o svojoj demografskoj slici, vrijednostima i načinu života. Istovremeno, podsjeća na ratno iskustvo sarajevskih Srba koji su, kako navodi, nakon progona iz Sarajeva utočište pronašli na području današnjeg Istočnog Sarajeva.
Takvo obrazloženje nije isto što i zahtjev da se grad urbanistički razvija planski i održivo. Moratorij na novu gradnju može imati racionalno objašnjenje ako infrastruktura ne prati rast broja stanovnika. Ali kada se kao jedan od ključnih razloga navodi očuvanje određene demografske strukture, teško je izbjeći pitanje šta se zapravo želi regulisati.
Jer stanogradnja ne određuje samo izgled grada. Ona određuje i ko može doći do stana, gdje će živjeti i koliko će za kvadrat morati platiti.
Upravo zbog toga ova inicijativa zaslužuje mnogo širu raspravu od one o tome treba li graditi još jednu zgradu.
Tržište ne poznaje entitetsku liniju
Istočno Sarajevo, posebno područje Lukavice, nalazi se neposredno uz Sarajevo. Za ljude koji svakodnevno putuju na posao, koriste usluge, kupuju i kreću se između dva područja, administrativna granica nije isto što i granica svakodnevnog života.
Razvoj nekretninskog tržišta logično prati tu geografiju. Ako je stan u Istočnom Sarajevu povoljniji od odgovarajuće nekretnine u pojedinim dijelovima Sarajeva, a pritom je relativno blizu radnom mjestu, školama, trgovinama i drugim sadržajima, postoji sasvim razumljiv razlog zbog kojeg će ga dio kupaca razmatrati.
Pri tome investitoru nacionalna pripadnost kupca uglavnom nije poslovni kriterij. Bitno je postoji li potražnja i može li se nekretnina prodati.
Zato je teško očekivati da će administrativna odluka o ograničavanju nove gradnje sama po sebi zaustaviti promjene na tržištu. Ako potražnja ostane, a ponuda bude smanjena, jedan od mogućih rezultata je pritisak na rast cijena postojećih stanova. To bi posebno moglo pogoditi one koji tek pokušavaju riješiti stambeno pitanje.
Još važnije, zabrana nove gradnje ne znači zabranu kupovine već izgrađenih stanova. Nekretnine će i dalje mijenjati vlasnike kroz prodaju, nasljeđivanje i preseljenja. Upravo zato dugoročna demografska kretanja nije jednostavno kontrolisati urbanističkom odlukom.
Gradovi se mijenjaju bez političke dozvole
Najveći paradoks ove priče jeste činjenica da Istočno Sarajevo dio svog ekonomskog potencijala duguje upravo blizini Sarajeva.
Da nema velikog urbanog područja preko administrativne granice, ne bi bilo ni istog nivoa potražnje za stanovima, poslovnim prostorima, trgovinama i uslugama. Sarajevo je za Istočno Sarajevo istovremeno tržište, gravitacioni centar i izvor dijela potražnje koja podstiče razvoj nekretnina.
Zato nije lako uzeti ekonomske koristi od neposredne blizine Sarajeva, a istovremeno pokušati ograničiti posljedice te blizine kada je riječ o kretanju stanovništva.
Naravno, niko ne može sa sigurnošću predvidjeti kako će izgledati demografska slika pojedinih naselja za nekoliko decenija. Bilo kakve tvrdnje o tome ko će u budućnosti biti većina ili manjina bile bi više politička prognoza nego činjenica.
Ono što je izvjesnije jeste da će se dva urbana područja nastaviti razvijati jedno uz drugo. Ljudi će stanovati tamo gdje im odgovaraju cijena, lokacija, posao i kvalitet života. Granice mogu određivati nadležnosti vlasti, ali mnogo teže određuju svakodnevne ekonomske odluke građana.
Kratak komentar
Uređenju stanogradnje može se teško prigovoriti ako je cilj da infrastruktura prati broj stanovnika i da se grad razvija planski. Ali ako je cilj očuvanje stanovništva po nacionalnom ključu, onda više ne govorimo samo o urbanizmu.
Grad se ne može dugoročno zaštititi od promjena tako što će se zaustaviti građevinske dizalice. Stanovi već postoje, tržište već funkcioniše, a Sarajevo i Istočno Sarajevo već žive kao dva snažno povezana dijela istog urbanog prostora.
Moratorij može usporiti gradnju. Ne može zaustaviti tržište, migracije, nasljeđivanje, prodaju nekretnina i vrijeme.
Izvor: Oslobođenje