Ustavni sud Republike Srpske donio je dvije odluke koje otvaraju potpuno različita pitanja kada je riječ o zaštiti prava konstitutivnih naroda u entitetu. Dok je ocijenjeno da izmjene Krivičnog zakonika RS, kojima se sankcioniše upotreba simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine, ne predstavljaju povredu vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka, kod izmjena Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti zaključeno je upravo suprotno.
Odluke pokazuju koliko je u politički i nacionalno osjetljivim pitanjima važna razlika između onoga što određena zajednica smatra dijelom svog identiteta i onoga što se pravno može podvesti pod ustavnu kategoriju vitalnog nacionalnog interesa.
Simboli Armije BiH nisu prihvaćeni kao pitanje vitalnog nacionalnog interesa
Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS ocijenilo je da zabrana simbola Armije BiH sama po sebi ne zadire u prava Bošnjaka na način koji bi predstavljao povredu njihovog vitalnog nacionalnog interesa.
U obrazloženju se posebno ističe da se osporene odredbe ne odnose na zastavu Republike BiH niti na pitanje njenog međunarodnopravnog kontinuiteta. Sud je odbacio i argument da simboli Armije BiH predstavljaju dio kolektivnog identiteta bošnjačkog naroda, smatrajući da se takva tvrdnja ne može povezati s ustavnom kategorijom vitalnog nacionalnog interesa.
Drugim riječima, Sud je zauzeo prilično usko pravno tumačenje. Činjenica da određeni simbol ima snažno historijsko i identitetsko značenje za jedan narod, prema ovom obrazloženju, ne znači automatski da njegova zaštita spada pod mehanizam vitalnog nacionalnog interesa.
To je posebno značajno jer se ovdje sudaraju dvije različite ravni. Jedna je pravna i ustavna, a druga historijska, politička i identitetska. Ono što je za dio Bošnjaka simbol njihovog ratnog i nacionalnog naslijeđa, za Sud nije dovoljno da bi dobilo zaštitu kroz institut vitalnog nacionalnog interesa.
Kod zakona o grobljima Sud povukao potpuno drugačiju granicu
Potpuno drugačiji zaključak donesen je u slučaju Zakona o dopunama Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti.
Vijeće je utvrdilo da je formulacijom koja govori o zaštiti osjećaja srpskog naroda narušeno načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda. Suština problema, prema ocjeni Suda, jeste u tome što je zakon zaštitu vrijednosti vezao samo za jednu etničku grupu.
Ustavni princip konstitutivnosti, kako je obrazloženo, podrazumijeva da nijedan od tri konstitutivna naroda ne smije imati dominantan položaj i da se prava, slobode i obaveze moraju ostvarivati pod jednakim uslovima.
Upravo je ta razlika ključna za razumijevanje obje odluke. Sud nije rekao da nijedan narod nema pravo štititi svoj identitet. Naprotiv, potvrđeno je da takvo pravo postoji. Problem nastaje onda kada se zakonskom normom zaštita određene vrijednosti veže isključivo za jedan narod, dok se drugi konstitutivni narodi stavljaju izvan te zaštite.
Komentar
Ove dvije odluke pokazuju koliko je pitanje ravnopravnosti naroda u BiH složeno. U jednom slučaju Sud je nacionalni i historijski značaj određenih simbola odvojio od ustavne kategorije vitalnog nacionalnog interesa, dok je u drugom jasno povukao granicu tamo gdje zakon privilegira osjećaje samo jednog naroda.
Za građane je možda najvažnija poruka da konstitutivnost ne bi trebala biti samo politička formula. Ako se pravo na zaštitu identiteta priznaje jednom narodu, isti princip mora vrijediti i za druga dva. Upravo na tom testu ravnopravnosti svaki zakon koji zadire u osjetljiva pitanja nacionalnog identiteta treba biti posebno pažljivo odmjeren.
Izvor: Klix