Ustavni sud Bosne i Hercegovine danas i sutra održava 174. plenarnu sjednicu, a pažnju javnosti posebno privlači predmet koji otvara pitanje korištenja javnog novca Republike Srpske za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama.
U središtu spora nalazi se apelacija koju je u aprilu podnio zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić. Predmet se odnosi na budžetske isplate iz stavke namijenjene predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu, za koje Zvizdić tvrdi da su korištene i za finansiranje lobističkih angažmana u SAD-u.
Posebno pitanje predstavlja ugovor koji je Vlada Republike Srpske zaključila s kompanijom Dickens and Madson Canada Inc. U dokumentu se, između ostalog, navodi lobiranje povezano s ciljem nezavisnosti Republike Srpske. Upravo taj dio ugovora daje cijelom slučaju širi politički i ustavnopravni značaj.
Pitanje koje dolazi pred Ustavni sud zato nije samo pitanje jednog ugovora ili jedne budžetske stavke. U osnovi se postavlja dilema može li se novac iz javnih budžeta koristiti za aktivnosti čiji su ciljevi, prema navodima iz apelacije, suprotni ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
Šta će zapravo odlučivati Ustavni sud
Zvizdić traži da se zabrane budžetske isplate svih nivoa vlasti u BiH za lobiranje kojim bi se, kako navodi, promovisali neustavni i nezakoniti ciljevi. Njegov argument polazi od toga da se javni prihodi prikupljaju od građana i privrede širom BiH, pa njihovo trošenje mora biti u skladu s ustavnim i zakonskim okvirom države.
Međutim, konačnu ocjenu o tome gdje su granice ustavnosti i da li konkretne budžetske isplate predstavljaju povredu Ustava ne daje politička izjava, nego Ustavni sud kroz svoju odluku. Zbog toga će sadržaj odluke biti važniji od političkih interpretacija koje će je pratiti.
Ovaj predmet je posebno osjetljiv jer se susreću dvije teme koje već godinama proizvode političke sporove u BiH: djelovanje institucija Republike Srpske i pitanje granica njihovog finansiranja i predstavljanja u inostranstvu. Odluka Suda mogla bi zato imati značaj i šire od samog konkretnog ugovora.
Veliki broj drugih predmeta na dnevnom redu
Predmet o lobiranju nije jedini važan slučaj na 174. plenarnoj sjednici. Ustavni sud će razmatrati još četiri predmeta koji se odnose na zahtjeve za ocjenu ustavnosti.
Na dnevnom redu nalaze se i tri izborna predmeta, čak 33 zahtjeva za donošenje privremene mjere, jedan zahtjev za preispitivanje ranije odluke Suda te 42 odluke koje se odnose na meritum predmeta.
Takav dnevni red pokazuje obim posla koji je pred Ustavnim sudom, ali i činjenicu da se iza pojedinačno najzvučnijeg predmeta nalazi veliki broj drugih ustavnopravnih pitanja. Javnost će, razumljivo, najveću pažnju usmjeriti na politički najosjetljivije slučajeve, ali njihov značaj ne bi trebalo miješati s konačnim ishodom postupka.
Posebnu pažnju zaslužuje činjenica da se među predmetima nalaze i izborna pitanja te zahtjevi za privremene mjere. To su oblasti u kojima odluke Ustavnog suda mogu imati neposredne posljedice po funkcionisanje institucija i izborni proces, zbog čega će sadržaj odluka biti važniji od same najave da su predmeti na dnevnom redu.
Komentar
Slučaj budžetskog finansiranja lobiranja u SAD-u otvara jedno od važnijih pitanja o granicama političkog djelovanja javnih institucija. Sasvim je legitimno da vlasti predstavljaju svoje interese u inostranstvu, ali je ključno pitanje pod kojim ciljevima, na osnovu kojih odluka i novcem kojeg budžeta se to radi.
Zato će odluka Ustavnog suda biti važna prije svega zbog pravnog standarda koji eventualno bude postavljen. Političke poruke mogu biti glasne, ali tek obrazloženje Suda može pokazati gdje se u konkretnom slučaju povlači granica između političkog lobiranja i djelovanja koje bi moglo biti protivno ustavnom poretku BiH.
Izvor: Klix.ba