Američka obavještajna upozorenja o mogućem ruskom napadu dronovima na neku od mediteranskih članica NATO saveza otvaraju novu i ozbiljnu dimenziju europske sigurnosne krize. Prema informacijama koje je objavio španjolski El Mundo, a koje su potom prenijeli i drugi europski mediji, Španjolska, Francuska i Italija navodno su upozorene na moguću operaciju u kojoj bi se dronovi lansirali s trgovačkih brodova u Sredozemlju. Važno je naglasiti da takav plan zasad nije javno potvrđen ni od CIA-e ni od vlada tih država.
Ono što ovu priču čini ozbiljnom nije samo pitanje jednog mogućeg napada, nego obrazac koji se posljednjih mjeseci sve jasnije nazire. Ruski dronovi već su ulazili u zračni prostor država NATO-a, a 14. rujna talijanski borbeni avion u okviru NATO misije oborio je naoružani dron koji je ušao u litavski zračni prostor iz smjera Bjelorusije. Litavske vlasti identificirale su ga kao Gerberu.
Gerbera pritom nije oružje koje je namijenjeno rušenju velikih objekata. Riječ je o relativno malom i jeftinijem dronu, čiji je deklarirani domet do oko 600 kilometara. Njegova vrijednost u eventualnoj operaciji bila bi prije svega u tome što može izazvati požar, oštetiti osjetljivu opremu ili privremeno poremetiti rad zračne luke, luke ili drugog infrastrukturnog objekta. Drugim riječima, cilj ne mora biti veliko fizičko razaranje da bi posljedice bile ozbiljne.
Novi problem dolazi s mora
Ako su informacije o mogućem scenariju točne, najzanimljiviji dio nije sam dron nego način njegovog približavanja cilju. Prema navodima El Munda, letjelice bi mogle biti skrivene u kontejnerima na trgovačkim brodovima i lansirane s mora. Time bi se zaobišao dio problema koji postoji kod klasičnog napada iz ruskog teritorija.
Takva bi operacija istodobno bila i vojna i politička poruka. Čak i ograničen napad na aerodrom ili luku mogao bi izazvati višesatni ili višednevni poremećaj, povećati troškove sigurnosti i otvoriti pitanje sposobnosti europskih država da zaštite vlastitu infrastrukturu. Upravo zato potencijalna vrijednost ovakvog napada ne bi bila proporcionalna količini eksploziva koju dron može nositi.
No treba razlikovati mogućnost od činjenice. Javnosti zasad nije predstavljena neovisno provjerljiva dokumentacija koja bi dokazala da je Moskva donijela odluku o takvom napadu. Dostupne informacije temelje se uglavnom na anonimnim izvorima i medijskim izvještajima o obavještajnom upozorenju.
Zašto bi meta bila južna Europa
Izbor Španjolske, Francuske ili Italije imao bi širi politički značaj. Sve tri zemlje pripadaju NATO-u, pružaju različite oblike potpore Ukrajini i imaju važnu prometnu, vojnu i energetsku infrastrukturu. Napad na jednu od njih stoga bi istodobno bio test nacionalne sigurnosti i test spremnosti cijelog Saveza.
U tome se krije i najveća opasnost. Ruska strategija pritiska na europske zemlje posljednjih godina ne oslanja se samo na klasične vojne operacije. Sabotaže, kibernetički napadi, ometanje infrastrukture i incidenti s dronovima mogu imati cilj proizvesti nesigurnost bez ulaska u otvoreni vojni sukob velikih razmjera.
Europske države već imaju iskustvo s takvim incidentima. Analitičari upozoravaju da se učestali upadi dronova mogu promatrati i kao način ispitivanja tehničkih sposobnosti i političke reakcije NATO-a. Carnegie Endowment je početkom rujna ocijenio da se ruski upadi dronovima mogu promatrati u kontekstu testiranja europske protuzračne obrane i otpornosti europskih društava.
Posebno je zanimljivo što se navodno upozorenje pojavilo nakon putovanja direktora CIA-e Johna Ratcliffea u Moskvu 25. kolovoza. El Mundo i mediji koji su prenijeli njegov izvještaj povezuju taj posjet s kasnijim obavještajnim upozorenjima europskim vladama. Međutim, javno dostupne informacije ne omogućavaju neovisnu rekonstrukciju sadržaja tih razgovora niti potvrdu svih detalja koji se pripisuju američkim obavještajnim službama.
Europa ulazi u novu fazu rizika
Najvažnija poruka ove priče zato nije da će Rusija sigurno napasti Španjolsku, Francusku ili Italiju. Za takvu tvrdnju zasad nema javno dostupne potvrde. Važnije je to što europske sigurnosne službe očito ozbiljno razmatraju scenarij u kojem bi relativno mali i teško predvidivi dronovi mogli biti korišteni za napade duboko unutar teritorija NATO-a.
To mijenja i logiku obrane. Europa je desetljećima gradila protuzračnu obranu prvenstveno oko aviona, projektila i velikih vojnih prijetnji. Jeftini dronovi, posebno ako se mogu približiti cilju skriveni u civilnom prometu ili lansirani s mora, stvaraju sasvim drugačiji problem. Obrana od takvih prijetnji mora biti dovoljno široka da pokrije ogroman prostor, ali i dovoljno precizna da ne pretvori svaki civilni brod ili letjelicu u potencijalnu metu.
U konačnici, upravo je neizvjesnost možda najveći dio problema. Ako je američko upozorenje autentično, europske države imaju razlog pojačati zaštitu kritične infrastrukture. Ako se pokaže da je riječ o obavještajnoj procjeni koja se neće realizirati, sama činjenica da se takav scenarij mora ozbiljno razmatrati pokazuje koliko se promijenilo europsko sigurnosno okruženje.
Kratki komentar
Europa više ne može sigurnosnu prijetnju mjeriti samo udaljenošću od ukrajinskog ratišta. Dron koji se pojavi iznad luke, aerodroma ili vojnog objekta može imati mali eksplozivni učinak, ali veliki politički učinak. Zato će ključni odgovor biti manje u dramatičnim najavama, a više u sposobnosti država da otkriju prijetnju na vrijeme, zaštite kritičnu infrastrukturu i istodobno izbjegnu reakcije koje bi nepotrebno proširile sukob.
Izvor: El Mundo