Njemačka više ne može ovako? AfD traži povratak izbjeglica, a pitanje je tko će platiti cijenu!
Kako prenosi The Economist, čelnica njemačke stranke AfD Alice Weidel zagovara povratak izbjeglica iz Afganistana, Sirije, ali i Ukrajine u njihove matične zemlje. Njezina poruka je jasna: Njemačka, prema njezinu stajalištu, više ne može beskonačno financirati sustav koji je pod sve većim pritiskom. I dok jedni njezine riječi smatraju opasnim udarom na humanost, drugi se pitaju ono što običan čovjek sve češće govori naglas: koliko dugo jedna država može nositi teret koji njezini građani smatraju prevelikim?
Kad građani počnu osjećati da sustav puca
Nije tajna da je pitanje migracija postalo jedna od najvećih političkih tema u Njemačkoj. Troškovi stanovanja, pritisak na socijalne službe, nedostatak stanova u pojedinim sredinama i problemi s integracijom dio su rasprave koja već godinama dijeli njemačko društvo.
Za običnog čovjeka stvari su jednostavne. Radi, plaća poreze, podmiruje račune i očekuje da mu država osigura pristojan život. Kada vidi da je sve skuplje, da se na neke usluge čeka i da javne blagajne nisu neiscrpne, sasvim je razumljivo da traži odgovore od političara.
Upravo na tom nezadovoljstvu AfD gradi svoju politiku. Stranka poručuje da Njemačka mora promijeniti pristup migracijama i dati prednost vlastitim građanima. Takve poruke nailaze na podršku dijela birača koji smatraju da se dosadašnja politika pokazala preskupom i nedovoljno učinkovitom.
Ali postoji jedna važna razlika: zahtijevati strožu migracijsku politiku nije isto što i tražiti povratak svih izbjeglica bez obzira na okolnosti.
Nisu svi slučajevi isti: između državnog interesa i ljudskog života
Njemačka ima pravo raspravljati o tome koliko ljudi može primiti, kako će financirati njihov boravak i pod kojim uvjetima netko može ostati u zemlji. Nijedna država nema neograničene resurse, a političari imaju obvezu pronaći održiva rješenja.
Međutim, izbjeglice nisu samo brojke u proračunu. Netko je pobjegao od bombardiranja, netko od progona, a netko od prijetnje vlastitom životu. Vraćanje takvih ljudi u zemlju u kojoj im prijeti ozbiljna opasnost nije samo politička odluka, nego i pitanje međunarodnog prava.
Međunarodne konvencije i europska pravila štite ljude od prisilnog povratka u mjesta gdje bi mogli biti izloženi progonu, mučenju ili drugim ozbiljnim opasnostima. To ne znači da svaki zahtjev za zaštitom mora biti prihvaćen niti da se status izbjeglice nikada ne može preispitati.
Važno je razlikovati osobe kojima je zaštita i dalje potrebna od onih za koje su ispunjeni zakonski uvjeti za povratak. Posebno je osjetljivo pitanje Ukrajinaca, koji u Europskoj uniji uživaju privremenu zaštitu dok vrijede odgovarajuće odluke i propisi.
Masovni povratak svih, bez individualne procjene, zato nije jednostavno rješenje kakvim ga neki predstavljaju.
Građani žele red, ali i pravedna pravila
Njemačka ne mora birati između potpune otvorenosti i potpunog zatvaranja vrata. Može bolje kontrolirati migracije, ubrzati postupke, učinkovito provoditi zakon i osigurati da se oni koji nemaju pravo ostati vrate kada za to postoje zakonski uvjeti.
Istodobno, mora štititi ljude koji doista bježe od rata i progona.
Na kraju, narod s pravom traži odgovornost, red i održiv sustav. Ali ozbiljna politika ne mjeri se samo time koliko je oštra njezina poruka, nego i time može li ponuditi zakonito i provedivo rješenje. Država mora štititi svoje građane, ali ne bi smjela izgubiti ljudskost dok to radi.
Izvor: The Economist, intervju s Alice Weidel.