Trump povukao kočnicu pred Iranom: Pentagon mu pokazao problem koji nije mogao ignorisati
Američki predsjednik Donald Trump privremeno je zaustavio planove za značajno proširenje vojnih operacija protiv Irana, čime je nakon gotovo dvije sedmice neprekidnih udara otvoren prostor za diplomatski pokušaj smirivanja sukoba.
Ovo, međutim, nije kraj rata niti službeno primirje. Američka vojska i dalje je raspoređena u regiji, a Trump nije povukao prijetnje Teheranu. Promijenilo se nešto drugo: Washington je očigledno shvatio da nastavak bombardovanja ne donosi samo nove mete i televizijske snimke eksplozija, nego i sve ozbiljniji račun koji američka vojska mora platiti.
PENTAGON UPOZORIO NA OPASNO PRAŽNJENJE ZALIHA
Prema pisanju New York Timesa, američki vojni zvaničnici upozorili su Trumpa da bi veće i dugotrajnije operacije protiv Irana mogle ozbiljno iscrpiti zalihe presretača za sisteme Patriot i druge municije potrebne za zaštitu američkih vojnika i baza.
To je važan detalj koji mijenja sliku o ratu.
Amerika može poslati veliki broj aviona, bombardera i projektila prema Iranu, ali istovremeno mora sačuvati dovoljno odbrambenih sredstava da zaštiti desetine hiljada svojih vojnika raspoređenih širom Bliskog istoka. Iran je već pokazao da može napadati baze i infrastrukturu u državama koje pružaju podršku američkim operacijama.
U takvoj situaciji svaki novi američki napad povećava vjerovatnoću iranskog odgovora, a svaki iranski odgovor troši skupe i ograničene američke presretače.
Trump zato nije povukao kočnicu iznenada niti iz čistog miroljubivog raspoloženja. U Washingtonu su očigledno izračunali da bi nastavak rata mogao postati opasniji, skuplji i teže kontrolisan nego što je administracija prvobitno očekivala.
SAVEZNICI NE ŽELE POSTATI BOJNO POLJE
Američku administraciju ne brinu samo rakete. Zaljevske države strahuju da bi se njihove baze, luke, naftna postrojenja i gradovi mogli pretvoriti u mete ukoliko rat nastavi da se širi.
Washington od tih država očekuje vojnu, političku i logističku podršku, ali im ne može garantovati da neće osjetiti posljedice američke kampanje. Što sukob duže traje, veća je opasnost da će saveznici početi praviti distancu od Trumpove politike.
Tu su i cijene energenata, sigurnost Hormuškog moreuza i mogućnost novih izbjegličkih talasa. Rat koji je zamišljen kao pritisak na Iran lako bi mogao prerasti u regionalnu krizu čiju cijenu ne bi plaćali samo Washington i Teheran.
Zbog toga je Trumpova odluka istovremeno vojna, politička i ekonomska. Amerika nije odustala od sile, ali je shvatila da ni sila nije neograničena.
PAUZA NIJE MIR
Privremeno zaustavljanje udara daje prostor posrednicima da pokušaju vratiti dvije strane za pregovarački sto. Iran je također signalizirao da neće nastaviti osvetničke napade dok traje američka pauza.
Ipak, dovoljan je jedan napad, pogrešna procjena ili incident u Hormuškom moreuzu da se sve ponovo vrati na početak.
Trump sada pokušava zadržati dvije slike istovremeno: predsjednika koji je spreman narediti snažne udare i lidera koji zna kada treba otvoriti vrata diplomatiji. Hoće li ova strategija dovesti do dogovora ili samo omogućiti objema stranama da dopune zalihe i pripreme narednu rundu, još nije poznato.
Trump se nije povukao pred Iranom, ali se povukao pred računicom vlastitih generala.
To nije znak američke slabosti, nego dokaz da nijedan rat nije beskonačan i da čak i najveća vojna sila mora računati koliko projektila ima, koliko baza može zaštititi i koliko dugo saveznici žele učestvovati u njenom sukobu.
Problem je što se takve računice često prave tek nakon što bombardovanje počne. Političari prvo obećaju brzu pobjedu, a generali im kasnije donesu spisak potrošene municije, nezaštićenih baza i mogućih posljedica.
Trump je sada dobio taj spisak. Zato se plan mijenja.
Izvor: New York Times, Reuters, Associated Press, Axios