Postoje stvari koje većina nas uradi prije nego što uopće pomisli da je dan počeo. Otvorimo vrata, uzmemo telefon, obučemo se, napravimo kafu, sjednemo u automobil i krenemo na posao.
John Robinson je od rođenja morao pronalaziti vlastiti način da radi mnoge stvari koje drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo.
Kako navode američka javna televizija WMHT/PBS i Syracuse University Press, Robinson je rođen s teškim kongenitalnim nedostatkom udova. Ruke mu završavaju kod laktova, nema šake, a noge su mu razvijene bez koljena na uobičajen način. Visok je nešto više od jednog metra.
Kada se rodio, pred njegovim roditeljima nije stajalo pitanje kakvu će karijeru jednog dana imati.
Pitanja su bila mnogo jednostavnija.
Hoće li moći sam jesti? Hoće li se moći obući? Hoće li moći ići u školu? Hoće li jednog dana moći samostalno živjeti?
Godinama kasnije dobili su odgovor koji tada vjerovatno nisu mogli ni zamisliti.
SVIJET NIJE BIO NAPRAVLJEN ZA NJEGA
Invaliditet nije nestao zato što je John bio uporan.
To je važno naglasiti.
Stepenice su i dalje bile stepenice. Kvake su i dalje bile napravljene za šake. Automobili, stolovi, odjeća i bezbroj svakodnevnih predmeta uglavnom su projektovani za tijelo drugačije od njegovog.
John je zato morao učiti kako da se prilagođava svijetu koji se rijetko prilagođavao njemu.
Čak su stvari poput samostalnog oblačenja zahtijevale rješenja o kojima većina ljudi nikada ne mora razmišljati.
Ali njegova priča nije završila u granicama koje mu je tijelo postavilo.
Robinson je otišao na Syracuse University i završio poznatu S. I. Newhouse School of Public Communications.
Nakon fakulteta počeo je graditi profesionalni život.
Radio je u medijima i poslovnom svijetu, a kasnije je postao i motivacijski govornik i zagovornik zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Čovjek za kojeg su se nekada pitali hoće li moći samostalno živjeti počeo je graditi karijeru.
A ONDA JE IZGRADIO I PORODICU
Možda najveći dio Robinsonove priče nema veze s poslovnim titulama.
Oženio se.
Postao je otac.
Izgradio je porodicu.
Dokumentarni film WMHT-a “Get Off Your Knees: The John Robinson Story” prati upravo njegov svakodnevni život i pokazuje čovjeka kojeg nije moguće svesti na njegov invaliditet.
Vidimo ga kako radi.
Kako vozi.
Kako obavlja svakodnevne stvari.
Kako živi porodični život.
U tome je možda i najvažnija poruka njegove priče.
Neke od scena koje su kod Johna vrijedne dokumentarnog filma nama su toliko obične da ih ne bismo ni fotografisali.
Uzeti ključeve.
Sjesti u automobil.
Otići na posao.
Vratiti se porodici.
A upravo tu čovjek počinje shvatati koliko toga svakodnevno dobija, a da to više ni ne primjećuje.
JUTROS STE MOŽDA URADILI DESET ČUDA, A DA TO NISTE PRIMIJETILI
Pokušajte samo jednom razmišljati o svom jutru.
Rukom ste isključili alarm.
Prstima ste uzeli telefon.
Otvorili ste slavinu.
Obukli majicu.
Zavezali pertle.
Napravili doručak.
Otvorili vrata.
Možda ste sjeli za volan.
Sve to naše tijelo obavlja toliko prirodno da mu rijetko kažemo hvala.
Tek kada vidimo čovjeka koji za iste radnje mora pronaći potpuno drugačiji način, počinjemo razumijevati koliko je “običan život” zapravo nevjerovatan.
Ali Robinsonova priča ne treba služiti tome da se nekome kaže:
“Ne smiješ se žaliti jer je njemu teže.”
Svako ima svoje probleme.
Mnogo korisnija poruka je drugačija.
Možda vrijedi povremeno primijetiti ono što već imamo.
NIJE DOVOLJNO REĆI: “AKO ŽELIŠ, MOŽEŠ SVE”
Postoji još jedna važna stvar.
Johnova priča ne dokazuje da invaliditet prestaje biti prepreka ako je čovjek dovoljno pozitivan.
To jednostavno nije tačno.
Osobe s invaliditetom svakodnevno nailaze na fizičke, društvene i poslovne prepreke koje motivacione rečenice ne mogu ukloniti.
Zato je Robinson dio svog profesionalnog rada posvetio upravo pitanju zapošljavanja i uključivanja osoba s invaliditetom.
Nije dovoljno čovjeku reći da bude uporan.
Potrebno mu je omogućiti da pokaže šta zna i može.
NAJVEĆA POBJEDA PONEKAD IZGLEDA SASVIM OBIČNO
John Robinson nije osvojio svoju najveću bitku jednog određenog dana.
Nije postojao trenutak kada je invaliditet jednostavno nestao.
Njegova pobjeda sastavljena je od hiljada malih trenutaka.
Škole.
Fakulteta.
Prvog posla.
Radnog dana.
Vožnje automobilom.
Braka.
Porodice.
Stvari koje mnogi ljudi smatraju običnim životom.
Možda je upravo to razlog zbog kojeg njegova priča toliko pogađa.
Jer dok jurimo za stvarima koje još nemamo, lako zaboravimo vrijednost onoga što već možemo.
Hodati.
Držati nekoga za ruku.
Samostalno se obući.
Otići na posao.
Zagrliti dijete.
John Robinson je morao pronaći vlastiti način da živi u svijetu koji uglavnom nije bio napravljen prema njegovom tijelu.
I uspio je izgraditi život mnogo veći od pitanja koje su ljudi prvo postavljali kada bi ga vidjeli.
Ne: “Šta mu nedostaje?”
Nego:
“Šta ovaj čovjek može?”
Njegov život dao je odgovor.
Mnogo više nego što su mnogi očekivali.
Izvori: WMHT/PBS – “Get Off Your Knees: The John Robinson Story”; Syracuse University Press.