Masud Pezeškian pred UN-om uzvratio Trumpu: Iran neće pognuti glavu
Iranski predsjednik Masud Pezeškian iskoristio je govor pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda za direktan odgovor Washingtonu i Izraelu, ali i za slanje poruke da Teheran, unatoč pritiscima i sukobima, želi zadržati prostor za diplomaciju.
Pezeškian je nastup započeo osvrtom na izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je dan ranije Iran opisao kao terorističku državu. Iranski predsjednik tu je tvrdnju odbacio i Iran predstavio kao zemlju koja je posljednjih sukoba bila meta napada.
Posebno emotivan dio govora odnosio se na poginule civile i djecu. Pezeškian je pokazivao fotografije djece za koju je tvrdio da su stradala u napadima te SAD i Izrael izravno povezao s uporabom oružja kojim su ti napadi izvedeni. Govorio je i o napadima na iranske gradove, pogibiji znanstvenika te ubojstvu Ismaila Hanije u Teheranu.
Te tvrdnje treba promatrati u kontekstu šireg sukoba i duboko suprotstavljenih verzija događaja. Pezeškian je svoj govor koristio prije svega za iznošenje iranske perspektive, pa njegove tvrdnje o odgovornosti i karakteru pojedinih napada ne treba automatski tretirati kao neovisno potvrđene činjenice.
Iran se predstavlja kao žrtva, ne kao prijetnja
Središnja poruka Pezeškianova nastupa bila je da Iran svoju vojnu moć smatra obrambenim sredstvom. Naglasio je da, prema njegovim riječima, Iran nije odustao od prava na obranu i da za zaštitu vlastitog teritorija neće tražiti dopuštenje drugih država.
Istodobno je odbacio tvrdnje da Iran razvija nuklearno oružje. Poručio je da Teheran ne prihvaća nuklearno naoružavanje, ali želi zadržati mogućnost razvoja nuklearne tehnologije u civilne svrhe, uključujući energetiku, medicinu i poljoprivredu.
U tom dijelu govora Pezeškian je pokušao otvoriti i pitanje vjerodostojnosti međunarodnog sustava nadzora. Posebno je prozvao Izrael zbog njegova nuklearnog statusa i tvrdio da međunarodna zajednica prema Izraelu i Iranu primjenjuje različite kriterije. Riječ je o jednom od ključnih iranskih argumenata u dugogodišnjem sporu sa Zapadom, ali i o temi oko koje postoje ozbiljna neslaganja među državama i međunarodnim institucijama.
Hormuški tjesnac i Gaza kao ključne točke govora
Pezeškian se osvrnuo i na strateški važan Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi značajan dio svjetske trgovine energentima. Njegova poruka bila je da Iran neće prihvatiti situaciju u kojoj druge države koriste taj plovni put dok se istodobno, prema iranskom tumačenju, Iran vojno pritišće i ograničava mu se pristup vlastitim vodama.
Još oštriji bio je kada je govorio o Gazi. Rat i stradanje palestinskog stanovništva predstavio je kao središnji primjer onoga što Iran smatra dvostrukim standardima međunarodne zajednice. Govorio je o desecima tisuća ubijenih civila i optužio Izrael za genocid, dok je međunarodnu reakciju prema Iranu opisao kao dokaz nejednakih kriterija.
I ovdje je važno razlikovati političku poruku iranskog predsjednika od neovisno potvrđenih zaključaka. Tvrdnje o genocidu, odgovornosti za pojedine napade i mogućim kršenjima međunarodnog prava predmet su međunarodnih postupaka, istraga i različitih pravnih tumačenja.
Unatoč oštroj retorici, vrata pregovorima nisu zatvorena
Najvažniji dio Pezeškianova govora možda je došao na samom kraju. Nakon niza izravnih optužbi na račun Washingtona i Izraela, iranski predsjednik ipak je ostavio otvorena vrata pregovorima.
Poručio je da Iran želi dijalog i diplomaciju, ali odbacuje pregovore pod pritiskom prijetnji, sankcija i vojne sile. Time je poslao dvostruku poruku: Teheran želi pokazati odlučnost prema protivnicima, ali istodobno ne želi potpuno zatvoriti diplomatski kanal.
Komentar
Pezeškianov govor bio je prije svega politička poruka namijenjena i međunarodnoj publici i domaćoj javnosti. Iran je pokušao preokrenuti uobičajeni narativ o Bliskom istoku i sebe predstaviti kao državu koja se brani od snažnijih protivnika, dok je SAD i Izrael optužio za primjenu dvostrukih standarda.
Najvažnija poruka ipak nije bila ona najglasnija. Iza oštrih optužbi ostao je poziv na pregovore. To pokazuje koliko je iranska pozicija istodobno konfrontacijska i diplomatska: Teheran želi pokazati da neće popustiti pod pritiskom, ali ni da želi zatvoriti mogućnost političkog rješenja.
Izvor:Dnevnik