Iran dodatno steže prostor za slobodu izražavanja.
Parlament je u nedjelju odobrio nacrt zakona kojim bi razgovori i drugi oblici komunikacije s medijima koje vlast smatra neprijateljskima prema Islamskoj Republici mogli postati krivično djelo.
Prema prijedlogu, zabrana bi obuhvatila i američke i izraelske medije, kao i medije koje finansira bilo koja od tih država. To znači da bi običan intervju, gostovanje u emisiji ili sudjelovanje u javnoj raspravi moglo imati ozbiljne posljedice ako vlast procijeni da je riječ o komunikaciji s neprijateljskim medijem.
Kazna zatvora za prekršitelje
Nacrt predviđa zatvorsku kaznu od šest mjeseci do dvije godine. Međutim, zakon još nije konačan. Prije eventualnog stupanja na snagu mora ga razmotriti i odobriti Vijeće čuvara, što znači da u ovoj fazi još uvijek nije riječ o važećem zakonu.
Ovakav prijedlog pokazuje koliko iranske vlasti žele kontrolirati način na koji građani, novinari i javne osobe komuniciraju s medijima izvan državnog sistema. Posebno je značajno što se kao kriterij pojavljuje odnos određenog medija prema Islamskoj Republici, što otvara pitanje koliko bi široko vlast mogla tumačiti pojam neprijateljskog medija.
Granica između sigurnosti i kontrole
Iran svoje poteze ovakve vrste uglavnom opravdava zaštitom države i borbom protiv stranog utjecaja. Ipak, kada se komunikacija s određenim medijima počne kažnjavati zatvorom, pitanje više nije samo gdje završava državna sigurnost, a počinje politička kontrola.
Posebno je problematično ako bi građani mogli biti kažnjeni zbog samog razgovora ili sudjelovanja u raspravi, bez obzira na to šta su u tom razgovoru rekli. Takav pristup može dodatno suziti prostor za javnu debatu i nezavisno novinarstvo.
Komentar
Ako prijedlog bude konačno usvojen u ovom obliku, Iran će napraviti još jedan korak prema strožoj kontroli informacija i kontakata sa stranim medijima. U vremenu kada se informacije šire preko granica gotovo bez ikakvih prepreka, zabrana komunikacije teško može zaustaviti protok informacija, ali može povećati strah građana od javnog govora.
Izvor: Hina