Kalifornija priznala Bajram: sekularnost ili poštovanje vjernika?
Kalifornija je napravila potez koji će jedni pozdraviti kao znak poštovanja, a drugi gledati s dozom opreza. Kako prenosi CAIR California, guverner Gavin Newsom potpisao je zakon AB 2017 kojim se Ramazanski i Kurban-bajram, odnosno Eid al-Fitr i Eid al-Adha, uvrštavaju među državne praznike Kalifornije. Za više od milion muslimana koji žive u toj američkoj saveznoj državi, ovo nije samo stavka u kalendaru, nego poruka da se njihove vjerske potrebe uzimaju ozbiljno.
Ali da ne bude zabune: nije proglašen novi univerzalni neradni dan. Privatne firme nisu dužne zatvoriti vrata, niti svaki radnik automatski dobija plaćeno slobodno. Zakon prije svega pravi pravni i administrativni okvir da se bajramski dani prepoznaju u javnom sistemu. Državni zaposlenici mogu koristiti postojeće mogućnosti odmora i slobodnih dana, dok javne škole i community colleges mogu organizovati nerad na te datume kroz lokalne procedure i dogovore.
Nije isto priznati praznik i nametnuti vjeru
Tu je, čini se, i najvažnija stvar koju treba razumjeti.
Sama činjenica da je neki vjerski praznik u državnom kalendaru ne znači da država naređuje građanima da ga obilježavaju. Tekst zakona izričito naglašava da njegovo uvrštavanje ne znači obavezu bilo koga da učestvuje u vjerskim obredima ili događajima. Pravo na korištenje pogodnosti također nije vezano za to je li osoba musliman ili pripadnik neke druge vjere.
Drugim riječima, država ovdje pravi razliku između vjerskog uvjerenja i praktičnog funkcionisanja javnih institucija. Ako veliki broj učenika ili zaposlenih određenog dana obilježava važan praznik, vlast može pokušati organizovati sistem tako da zbog toga što manje ljudi mora birati između vjere, porodice, škole i posla.
A gdje je granica?
Pitanje sekularnosti ipak ostaje legitimno. Ako država počne dodavati praznik po praznik, neko će s pravom pitati po kojim kriterijima se odlučuje ko ulazi u kalendar, a ko ne. To je pitanje jednakih pravila, a ne samo odnosa prema jednoj vjeri.
S druge strane, sekularna država ne mora značiti država koja ignoriše religiju. Može značiti država koja prema različitim građanima primjenjuje ista pravila i nikoga ne prisiljava da vjeruje ili slavi.
Na kraju, možda je upravo to suština cijele priče. Bajram u kalendaru ne mijenja vjeru Kalifornije. Ali mijenja način na koji njene institucije gledaju na ljude koji tu vjeru praktikuju. Da li je to korak prema većoj jednakosti ili nepotrebno širenje državnog kalendara — odgovor će, kao i obično, zavisiti od toga gdje ko povlači granicu između javnog interesa i vjerskog života.