Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ponovo je pitanje Gaze i izraelskih vojnih operacija postavio među ključne teme turske vanjske politike. Njegov nastup nakon sjednice Kabineta u Ankari nije bio samo osuda izraelske politike, već i poruka da Ankara želi zadržati ulogu jednog od najglasnijih zagovornika palestinskog pitanja na međunarodnoj sceni.
Erdogan je poručio da Turska neće odustati od podrške Palestincima i Libancima, te da će nastaviti insistirati na međunarodnoj odgovornosti za ono što smatra zločinima počinjenim u Gazi i širem regionu. Izrazima poput “državnog terorizma” opisao je djelovanje Izraela, čime je još jednom zauzeo izrazito oštar politički stav prema izraelskoj vladi.
Posebno mjesto u njegovom obraćanju zauzela je činjenica da palestinski predsjednik Mahmoud Abbas nije lično prisustvovao sjednici Generalne skupštine UN-a. Erdogan je to predstavio kao primjer nejednakog tretmana na međunarodnoj sceni, istovremeno oštro napadajući izraelske predstavnike i njihovu politiku.
Turska želi glasnije govoriti o Palestini
Erdoganova poruka pokazuje da Ankara palestinsko pitanje ne posmatra samo kroz prizmu bliskoistočnog sukoba, već i kao dio šire rasprave o tome kako bi međunarodni sistem trebao izgledati. Turski predsjednik ponovo je govorio o potrebi pravednijeg i reprezentativnijeg globalnog poretka, a palestinsko pitanje koristi kao jedan od ključnih primjera za tvrdnju da postojeći međunarodni mehanizmi ne funkcionišu jednako za sve.
U tom kontekstu Erdogan je predstavio okvir od pet tačaka koji, prema njegovim riječima, treba doprinijeti većoj pravednosti, zastupljenosti, povjerenju i blagostanju u međunarodnim odnosima.
Važno je, međutim, razlikovati političku poruku Ankare od nezavisno potvrđenih činjenica. Erdoganove ocjene o odgovornosti Izraela, karakteru njegovih vojnih operacija i broju žrtava predstavljaju političke tvrdnje turskog predsjednika. One se ne mogu automatski tretirati kao neutralan opis događaja.
Od Palestine do Ukrajine i Irana
Erdogan je svoj nastup pokušao predstaviti kao dio šire diplomatske strategije Turske. Pored Gaze, govorio je o ratu Rusije i Ukrajine, tenzijama povezanima s Iranom i potrebi za većom stabilnošću na Bliskom istoku.
Ankara pritom nastoji zadržati prostor za djelovanje između različitih centara moći. Turska je članica NATO-a, ima razvijene odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali istovremeno vodi vlastitu politiku prema Rusiji, Bliskom istoku i muslimanskom svijetu. Erdogan upravo kroz takvu poziciju pokušava predstaviti Tursku kao državu koja može razgovarati sa različitim stranama i istovremeno zastupati vlastite regionalne interese.
Tokom boravka u New Yorku Erdogan je, prema navodima iz teksta, održao sastanke sa 17 šefova država i vlada, učestvovao na sastanku sa američkim i zaljevskim predstavnicima na poziv Donalda Trumpa te razgovarao sa poslovnim ljudima o mogućnostima za nove investicije u Turskoj.
Turska kuća u New Yorku pritom je predstavljena kao važno mjesto za intenziviranje diplomatskih kontakata. Ankara očigledno želi iskoristiti prisustvo na Generalnoj skupštini UN-a ne samo za političke poruke nego i za ekonomsku diplomatiju.
Erdoganova poruka ima i unutrašnju i međunarodnu dimenziju
Ovakva retorika istovremeno govori o vanjskoj politici Turske i o načinu na koji Erdogan želi pozicionirati svoju zemlju pred domaćom i međunarodnom javnošću. Palestina ostaje tema preko koje Ankara naglašava svoju bliskost s muslimanskim svijetom, dok istovremeno pokušava potvrditi status Turske kao regionalne sile čiji se glas mora uzimati u obzir.
Posebno je značajno što Erdogan palestinsko pitanje povezuje sa širim zahtjevom za promjenu međunarodnog sistema. Time kritika Izraela postaje dio veće političke priče o reformi globalnog poretka, a ne samo reakcija na pojedinačne događaje u Gazi.
Kratak komentar
Erdoganov nastup pokazuje da Turska nema namjeru ublažavati svoju javnu retoriku prema Izraelu. Istovremeno, Ankara pokušava tu politiku povezati sa širim diplomatskim ambicijama, od Bliskog istoka do odnosa sa SAD-om, Rusijom i zaljevskim državama. Koliko će takva strategija donijeti konkretne političke rezultate ostaje otvoreno pitanje, ali je jasno da Erdogan palestinsko pitanje vidi kao jedan od ključnih instrumenata turskog međunarodnog pozicioniranja.
Izvor: TRT Balkan