Nije svaki dobar potez napravljen pred kamerama. Nekad se najviše uradi tamo gdje nema crvenog tepiha, reflektora ni novinara. Kako prenosi [izvor], glumica Millie Bobby Brown u Georgiji brine o više od 60 životinja kojima je potrebna pomoć, liječenje i siguran dom. I tu se čovjek zapita: koliko vrijedi dobro djelo ako ga niko ne vidi?
Nema glamura, samo svakodnevni posao
Holivud je navikao na velike riječi, humanitarne večeri, fotografiranje i objave na društvenim mrežama. Sve to ima svoju svrhu, jer poznate osobe svojim utjecajem mogu skrenuti pažnju na probleme koje bi javnost inače lako zaboravila.
Ali briga o desecima životinja nije baš posao za lijepu fotografiju.
Ako su navodi o njezinoj farmi tačni, tamo nema puno prostora za glumu. Životinja treba hranu, veterinarsku pomoć, čišćenje, pažnju i strpljenje – svaki dan. Napušteno biće ne zanima koliko neko ima pratitelja na Instagramu niti koliko je puta bio na naslovnici. Zanima ga samo hoće li danas dobiti pomoć.
Upravo zato ovakve priče privlače pažnju. Ne zbog holivudskog imena, nego zato što pokazuju onu stranu života slavnih koju obično ne vidimo.
Treba li dobročinstvo biti javno?
Tu stvari postaju zanimljive. Jedni će reći da je pravo dobročinstvo ono koje se radi iz srca i bez potrebe za aplauzom. Drugi će kazati da poznati ljudi imaju priliku napraviti puno više ako svoje aktivnosti javno pokažu.
I jedni i drugi imaju argument.
Kada slavna osoba javno govori o spašavanju životinja, može potaknuti svoje pratitelje da udome psa, pomognu azilu ili jednostavno prestanu ravnodušno prolaziti pored napuštene životinje. To nije mala stvar.
S druge strane, postoji i ona druga granica. Humanost lako postane sadržaj, a patnja životinja kulisa za osobni marketing. Zato nije loše kada se dio dobrih djela radi bez potrebe da se od svakog poteza napravi reklama.
Na kraju, životinje ne traže naslovnicu
Bilo da je Millie Bobby Brown o svemu tome govorila javno ili ne, najvažnije pitanje ipak nije koliko se o tome piše. Važno je da životinje imaju hranu, liječenje, sigurnost i nekoga ko će ih zaštititi.
Možda nam upravo takve priče trebaju više od savršenih fotografija slavnih. Jer pravo dobročinstvo ne mora biti glasno. Ali ako ga netko odluči pokazati javnosti i time pokrene još deset ljudi da pomognu – ni to nije za osudu.
Na kraju dana, životinja ne pita ko si. Samo čeka da joj netko pruži ruku.
Izvor: CCN