Bosna i Hercegovina ove godine dobila je još jedno upozorenje koje se ne može ignorisati. Dok smo u proljeće strahovali od visokih vodostaja i poplava, kraj ljeta donio je sasvim drugu sliku: presušene potoke, sve niže vodostaje i zabrinutost zbog nedostatka vode. Na prvi pogled, poplave i suša djeluju kao dva potpuno različita problema. Ali prema objašnjenju klimatologa Bakira Krajinovića, upravo u njihovoj kombinaciji vidi se koliko se mijenja način na koji nam stižu padavine.
Nije problem samo koliko kiše padne
Godinama smo količinu padavina posmatrali gotovo kao jednostavnu računicu. Ako padne dovoljno kiše, trebalo bi biti dovoljno vode. Međutim, stvarnost je mnogo složenija. Velika količina padavina koja padne u nekoliko sati može izazvati poplavu, a da istovremeno ne riješi dugoročni problem nedostatka vode.
Voda tada velikim dijelom brzo otiče, umjesto da postepeno prodire u zemljište i obnavlja podzemne zalihe. Nakon takvih epizoda može uslijediti sedmicama dugo razdoblje bez ozbiljnijih padavina, uz visoke temperature i pojačano isparavanje.
Upravo zato jedan snažan pljusak ne znači da je suša završena. Rijeka može nakratko narasti, ali to ne znači da su se izvori, podzemne vode i manji vodotoci vratili na normalan nivo.
Ljeto koje je pokazalo drugu stranu problema
Podaci koje navodi Krajinović pokazuju koliko je ljeto 2026. bilo zahtjevno. Mostar i Bihać imali su najtoplije ljeto od početka mjerenja, dok su Sarajevo i Sanski Most zabilježili treće najtoplije ljeto. Prosječne sezonske temperature bile su između 1,7 i 3,4 stepena iznad prosjeka za period od 1991. do 2020. godine.
Posebno upada u oči broj vrelih dana. Mostar ih je imao 87 sa temperaturom od najmanje 30 stepeni, dok je Sarajevo zabilježilo 47 takvih dana.
Istovremeno, padavina je u pojedinim područjima bilo vrlo malo. U augustu je u Gradačcu izmjereno svega tri litra kiše po kvadratnom metru, u Tuzli 6,3, Mostaru 8,7, a Sarajevu 8,9 litara.
Takvi podaci objašnjavaju zašto posljedice suše mogu postati ozbiljne tek nakon određenog vremena. Prvo se primijeti manjak kiše, zatim počinju padati vodostaji, a tek kasnije problem postaje očigledan kroz izvore, manje rijeke, poljoprivredu i vodosnabdijevanje.
Voda će tražiti ozbiljnije planiranje
Niski vodostaji nisu samo pitanje toga hoće li građani imati dovoljno vode. Kada u rijekama ima manje vode, ona se brže zagrijava, smanjuje se količina kisika, a zagađujuće materije se teže prirodno razrjeđuju. Time pritisak raste i na biljni i životinjski svijet u rijekama.
Posljedice mogu osjetiti i poljoprivreda, vodovodni sistemi i proizvodnja električne energije. Zato priča o suši nije samo priča o vremenu. To je pitanje infrastrukture, upravljanja vodnim resursima i pripreme za periode u kojima se smjenjuju ekstremno mokri i ekstremno suhi uslovi.
Komentar
Možda je najveća greška vjerovati da nas jedna velika kiša može spasiti nakon dugog sušnog perioda. Voda nije samo ono što trenutno vidimo u rijeci. Važno je koliko je završilo u zemljištu, izvorima i podzemnim rezervama.
Ako se padavine sve češće budu smjenjivale između kratkih, snažnih pljuskova i dugih sušnih perioda, onda će BiH morati mnogo ozbiljnije čuvati ono što već ima. Šume, močvare, zemljište i prirodna područja nisu ukras prostora, nego dio sistema koji zadržava vodu. A infrastruktura koja se planira prema vremenu kakvo je nekada bilo možda neće biti dovoljna za ono što nas čeka.
Izvor: CNN