Kad država zakaže, žene više ne čekaju
Kako prenosi dostavljeni tekst, u Indiji je nastao neobičan i vrlo borben pokret žena poznat kao Gulabi Gang. Prepoznatljive po jarkoružičastim sarijima i bambusovim štapovima, ove žene ne žele više samo slušati priče o nasilju u porodici. Kada institucije zakažu, one dolaze pred vrata nasilnika i traže da se nasilje zaustavi.
I tu dolazimo do pitanja koje nije samo indijsko. Šta čovjeku preostaje kada pozove policiju, traži pomoć, prijavljuje nasilje, a zaštita izostane?
Ne čekaju da netko drugi riješi njihov problem
Gulabi Gang nije nastao iz hira. Iza ovakvog organiziranja stoji društvo u kojem žene, prema navodima iz izvora, godinama nailaze na nasilje, siromaštvo i neravnopravan položaj.
Članice pokreta zato djeluju kolektivno. Ako je jedna žena slaba i sama, njih deset, dvadeset ili više dolazi zajedno. Poruka je jednostavna: više nisi sama.
Njihova borba pritom nije samo pitanje fizičkog obračuna sa zlostavljačima. Pokret ženama nastoji pomoći kroz obrazovanje, obuku i mogućnost da same zarađuju. A to je možda i najvažniji dio cijele priče.
Jer žena koja nema vlastiti prihod, nema podršku porodice i nema kome otići, često ostaje zarobljena u nasilnom domu.
Gdje završava pravda, a počinje osveta?
Najlakše je sa strane reći: „Ne smije se uzimati pravda u svoje ruke.“ I naravno, uređeno društvo ne može počivati na tome da svatko sam presuđuje drugome.
Ali postoji i druga strana priče koju nije pošteno ignorirati.
Ako institucije ne zaštite ženu onda kada joj je pomoć najpotrebnija, povjerenje u sustav prirodno počinje nestajati. Tada se rađaju pokreti poput Gulabi Ganga.
To ne znači da je nasilje dobro rješenje. Znači da društvo mora ozbiljno shvatiti pitanje zbog kojeg su takvi pokreti uopće postali potrebni.
Na kraju, prava snaga nije u štapu. Snaga je u tome da žrtva zna da nije sama, da ima gdje otići, od čega živjeti i kome se obratiti. Ako država to može osigurati, žena ne bi trebala birati između šutnje i samostalne borbe za opstanak.
Izvor: CH