Sahrana Ratka Mladića i pitanje evropskih granica
Vijesti o navodnom ispraćaju Ratka Mladića uz državne i vojne počasti u Beogradu izazvale su snažne reakcije širom regiona, a posebno se istakla poruka bivše hrvatske premijerke Jadranke Kosor. Njena poruka Evropskoj komisiji bila je jasna: ako su tvrdnje o državnom ceremonijalu tačne, Evropska unija ne bi smjela ostati samo na deklarativnoj osudi.
Kosor je zatražila najstrožiji politički odgovor prema Srbiji, uključujući mogućnost potpunog zaustavljanja pristupnog procesa. Takav stav sigurno će izazvati različite reakcije, ali otvara pitanje koje je mnogo šire od jednog događaja i jedne sahrane: mogu li evropske integracije biti odvojene od odnosa prema ratnim zločinima i historijskim činjenicama?
Simboli ponekad govore glasnije od političkih deklaracija
U međunarodnoj politici simboli imaju ogromnu težinu. Zastave, vojne počasti, prisustvo zvaničnika i ceremonijalne poruke nisu samo protokolarni detalji. Oni stvaraju političku sliku države i njenog odnosa prema prošlosti.
Upravo zato bi eventualno organizovanje državnog ispraćaja čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid i druge najteže ratne zločine predstavljalo mnogo više od porodičnog ili vjerskog čina. Za žrtve Srebrenice i Sarajeva, ali i za sve one koji insistiraju na poštovanju presuda međunarodnih sudova, takvi prizori bili bi duboko uznemirujući.
Ratko Mladić nije historijska ličnost oko čije se odgovornosti vode akademske rasprave. Njegova odgovornost utvrđena je pravosnažnim presudama međunarodnog pravosuđa. Zato svaki pokušaj javnog veličanja njegovog lika ne može biti posmatran kao obična politička ili ideološka razlika.
Evropa pred testom vjerodostojnosti
Reakcija Jadranke Kosor može se posmatrati i kao pitanje upućeno Briselu. Evropska unija od država kandidata traži vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava, dobrosusjedske odnose i prihvatanje temeljnih evropskih vrijednosti. Ali šta se događa kada politička praksa i javni simboli pošalju poruku suprotnu tim vrijednostima?
Ako EU ozbiljno govori o suočavanju s prošlošću, onda ne može ignorisati glorifikaciju pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca. U suprotnom, njene deklaracije lako mogu ostati bez stvarne političke težine.
To ne znači da svaka kontroverza automatski zahtijeva prekid pregovora ili kolektivno kažnjavanje države. Međutim, znači da evropske institucije moraju jasno razlikovati političku toleranciju od moralne ravnodušnosti.
Srbija, kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, ima pravo da vodi vlastitu politiku i oblikuje svoj put prema Evropi. Ali taj put podrazumijeva i odgovornost za poruke koje šalju državne institucije, političari i javni ceremonijali.
Prošlost koja još nije završena
Ratovi devedesetih formalno su davno završeni, ali njihovo nasljeđe i dalje snažno oblikuje odnose na Balkanu. Svaka nova rasprava o Srebrenici, Sarajevu, ratnim zločincima i historijskom revizionizmu pokazuje koliko je proces suočavanja s prošlošću ostao nedovršen.
Najveći problem regiona nije samo različito tumačenje historije. Problem nastaje onda kada se pravosnažno utvrđene činjenice pokušavaju relativizovati kroz političke poruke, javne ceremonije ili nacionalne mitove.
Zato reakcije poput one Jadranke Kosor imaju širi značaj od dnevne politike. One podsjećaju da pomirenje ne može biti izgrađeno na prešućivanju zločina niti na pretvaranju osuđenih ratnih zločinaca u nacionalne heroje.
Kratki komentar
Balkan neće krenuti naprijed dok god se ratni zločini budu mjerili nacionalnim simpatijama, a ne sudskim činjenicama. Evropska unija također mora odlučiti želi li biti samo posmatrač regionalnih podjela ili principijelan politički akter. Ako su navodi o državnim počastima potvrđeni, odgovor ne bi smio ostati samo na riječima.
Izvor: Hina