Evropa kaže jedno, prizori govore drugo: Narod dobro vidi kada se državne počasti samo drugačije upakuju
Kako prenosi Hina, Evropska komisija poručila je da se ispraćaj pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u Beogradu ipak ne može smatrati pogrebom sa državnim počastima. A narod, onaj obični koji gleda svojim očima, s pravom se pita – šta su onda ministri, vojnici uz lijes i cijela ceremonija koja više liči na službeni događaj nego na privatnu sahranu?
Jer nije uvijek presudno kako se nešto formalno nazove. Nekada je važnije ono što svi vide.
Papir kaže jedno, slika govori drugo
Glasnogovornica Evropske komisije Paula Pinho rekla je da su čuli kako je pogreb sa državnim počastima bio predviđen, ali da se to na kraju nije dogodilo.
Međutim, teško je ignorisati simboliku događaja. Ako na ispraćaju čovjeka pravosnažno osuđenog za najteže ratne zločine prisustvuju ljudi iz državnog vrha, a vojnici stoje uz lijes, onda je sasvim normalno da javnost postavi pitanje: gdje prestaje privatna sahrana, a gdje počinje državna poruka?
Narod nije naivan. Ljudi znaju razlikovati protokol od simbolike, ali znaju i kada se simbolika pokušava sakriti iza protokolarnih objašnjenja.
Evropske vrijednosti nisu stvar tumačenja
Evropska komisija ponovila je i svoj raniji, dobro poznati stav – veličanje ratnih zločinaca, poricanje genocida i historijski revizionizam nisu u skladu s evropskim vrijednostima.
Tu, zapravo, ne bi trebalo biti mnogo prostora za raspravu.
Ako neko želi graditi budućnost na evropskim vrijednostima, onda se mora jasno odrediti prema prošlosti. Ne može se istovremeno govoriti o pomirenju, evropskom putu i zajedničkoj budućnosti, a s druge strane ostavljati prostor za glorifikaciju ljudi osuđenih za zločine koji su obilježili najkrvavije godine na prostoru bivše Jugoslavije.
Može se mijenjati forma, mogu se birati riječi i izbjegavati određeni nazivi ceremonija, ali suština ostaje ista – poruka koja se šalje javnosti.
Narod pamti, a Evropa treba gledati pažljivije
Najveći problem na Balkanu nikada nije bio samo u onome što se dogodilo, već u tome kako se o tome govori nakon svega. Dok jedni pokušavaju zatvoriti oči pred presudama međunarodnih sudova, drugi još traže istinu, pravdu i dostojanstvo za žrtve.
Zato nije dovoljno da Evropa samo konstatuje da nešto “formalno nije bilo” državno. Potrebno je gledati širu sliku i jasno prepoznati poruke koje se šalju društvu.
Jer pomirenje ne počinje veličanjem osuđenih zločinaca. Počinje priznavanjem činjenica.
A činjenice, koliko god nekome bile neugodne, ne mijenjaju se ni ceremonijama, ni uniformama, ni političkim objašnjenjima.
Izvor: Hina