Kad odlazak po vodu postane pitanje života i smrti
Kako prenosi Ubacitekst, u sudanskom gradu El Obeid svakodnevni život pretvorio se u borbu za golo preživljavanje. Ono što je u normalnim okolnostima običan odlazak po vodu, tamo je postalo odluka koja može značiti život ili smrt. Ljudi više ne razmišljaju hoće li imati šta jesti sutra, već hoće li se uopće vratiti kući ako izađu na ulicu. Najteže je ženama i djevojčicama koje, prema navodima međunarodnih organizacija, žive između dvije strašne opasnosti.
Nema sigurnog dijela dana
Prema informacijama koje su objavljene, izlazak tokom dana nosi rizik od napada dronovima, dok noć donosi strah od seksualnog nasilja. To znači da za mnoge stanovnike više ne postoji sigurno vrijeme za najosnovnije životne potrebe.
Organizacija UN Women ovu situaciju opisuje kao “dvostruki teror”, jer stanovnici moraju birati između dvije ozbiljne prijetnje. Posebno zabrinjava činjenica da u El Obeidu i dalje živi više od pola miliona ljudi, među kojima su i desetine hiljada raseljenih osoba koje su već jednom pobjegle od rata.
Humanitarna pomoć nestaje kada je najpotrebnija
Kao da rat nije dovoljan, gradu prijeti i nova humanitarna katastrofa. Kišna sezona donosi povećan rizik od širenja kolere, dok mnoge humanitarne organizacije zbog nedostatka sredstava smanjuju ili potpuno obustavljaju svoj rad.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, stotine civila izgubile su život u napadima tokom prvih mjeseci ove godine, a broj žrtava nastavlja rasti. Iza svake statistike kriju se porodice koje su izgubile svoje najmilije i djeca koja odrastaju bez osjećaja sigurnosti.
Svijet ne bi smio okretati glavu
Rat uvijek najviše pogodi običnog čovjeka. Dok političari pregovaraju, a vojske vode svoje bitke, najveću cijenu plaćaju civili koji samo žele živjeti normalan život. Kada majka mora razmišljati da li će otići po vodu ili ostati kod kuće iz straha za vlastiti život, jasno je koliko je situacija postala teška.
Bez obzira na to gdje se sukob događa, ljudska patnja ne bi smjela postati samo još jedna vijest koja će sutra biti zaboravljena. Svijet često reaguje tek kada bude prekasno, a upravo su ovakve tragedije podsjetnik da humanost ne bi smjela imati granice.
Izvor: Ubacitekst