Iran jača odbranu na granicama i priprema se za mogući nastavak rata sa SAD-om
Iranske kopnene snage ostaju u stanju visoke pripravnosti, a prema tvrdnjama komandanta Ali Cihanshahija, više od 50 borbenih jedinica i jedinica za podršku i dalje je raspoređeno duž granica zemlje. Takva odluka pokazuje da Teheran, uprkos pokušajima smirivanja sukoba, ne računa na to da je opasnost od novog rata prošla.
Poruka iranskog vojnog vrha nije samo upozorenje potencijalnim protivnicima nego i signal da se zemlja priprema za mogućnost ponovne eskalacije. U okolnostima u kojima su odnosi između Irana i SAD-a i dalje opterećeni ozbiljnim nesuglasicama, vojna spremnost ostaje jedan od ključnih instrumenata iranske sigurnosne politike.
Pripreme za novi sukob i pouke iz prethodnih borbi
Cihanshahi je naveo da su iranske kopnene snage nakon iskustava iz ranijih borbi preispitale operativne planove i unaprijedile odbrambenu infrastrukturu. Među mjerama koje je spomenuo nalaze se izgradnja kanala, tunela i odbrambenih rovova, što ukazuje na nastojanje da se položaji dodatno osiguraju i olakša djelovanje jedinica u slučaju napada.
Prema njegovim riječima, vojska je bila spremna za djelovanje i prije napada koje su Sjedinjene Američke Države pokrenule u februaru 2026. godine. Nakon izbijanja sukoba, na granična područja raspoređene su mobilne i interventne jedinice, oklopne i mehanizirane brigade, kao i artiljerijske, raketne jedinice i formacije opremljene bespilotnim letjelicama.
Raspoređivanje je obuhvatilo sjeverozapadne, zapadne, jugozapadne, istočne i jugoistočne dijelove zemlje. Cihanshahi je također naveo da su vojne zalihe, municija i oprema prevožene teškim vojnim vozilima kako bi jedinice mogle nastaviti izvršavati zadatke.
Ipak, tvrdnje iranskog komandanta o uspješnosti ovih mjera treba posmatrati kao izjave vojnog zvaničnika. Bez nezavisne potvrde nije moguće pouzdano procijeniti koliko je odbrambeni sistem unaprijeđen niti u kojoj mjeri je raspoređivanje snaga uticalo na odluke protivničke strane.
Hormuški moreuz ostaje ključna tačka krize
Vojne pripreme Irana imaju širi značaj od same zaštite državnih granica. Sukob je ozbiljno ugrozio regionalnu sigurnost, dok su poremećaji u pomorskom saobraćaju kroz Hormuški moreuz dodatno pojačali zabrinutost na svjetskim energetskim tržištima.
Ovaj plovni put od presudnog je značaja za međunarodnu trgovinu naftom, pa svako ograničenje prolaska brodova može imati posljedice daleko izvan Bliskog istoka. Produžena neizvjesnost zato ne pogađa samo države uključene u sukob nego i zemlje koje zavise od stabilnih isporuka energenata.
Prema navodima iz izvještaja, SAD i Iran su u junu postigli okvirni sporazum uz posredovanje Pakistana i Katara, s namjerom zaustavljanja neprijateljstava i pokretanja pregovora. Međutim, provedba dogovora zapela je zbog neslaganja oko sigurnosnih pitanja i plovidbe kroz Hormuški moreuz.
Zastoj u pregovorima pokazuje koliko je teško pretvoriti privremeno smirivanje sukoba u trajnije političko rješenje. Čak i kada postoji okvirni dogovor, neriješena pitanja sigurnosti i kontrole pomorskih ruta mogu ponovo otvoriti prostor za konfrontaciju.
Vojna spremnost nije isto što i mir
Ostavljanje više od 50 jedinica na granicama, kako tvrdi iranski vojni vrh, pokazuje da Teheran želi zadržati sposobnost brzog odgovora u slučaju novog napada. Takva strategija može služiti odvraćanju, ali istovremeno potvrđuje da povjerenje između suprotstavljenih strana ostaje na veoma niskom nivou.
Komentar
Najvažnije pitanje više nije samo koliko je Iran vojno spreman, nego postoji li politička volja da se spriječi novi krug sukoba. Odbrambene pripreme mogu povećati sigurnost jedne strane, ali same po sebi ne uklanjaju razloge za rat. Dok pregovori ostaju blokirani, a Hormuški moreuz predstavlja jednu od najosjetljivijih tačaka krize, mogućnost nove eskalacije ne može se isključiti. Trajniji mir zahtijevat će konkretne dogovore, provjerljive obaveze i rješavanje sporova koji su dosad zaustavili diplomatski proces.
Izvor: Anadolija