Trump bi da Ukrajina prestane udarati po ruskoj nafti: A ko plaća cijenu ovog rata?
Dok obični ljudi broje novac za gorivo, hranu i račune, svjetski moćnici povlače poteze na velikoj geopolitičkoj šahovskoj tabli. Kako prenosi izvorni tekst, Donald Trump ponovo je oštro prozvao ukrajinskog predsjednika Volodymyra Zelenskog, poručujući da se rat s Rusijom mogao ranije završiti da je Kyiv bio spremniji na kompromis. Ali priča je dobila novu dimenziju kada je Trump zatražio da Ukrajina obustavi napade na ruske rafinerije nafte.
I tu se otvara pitanje koje se ne može riješiti jednom izjavom iz Bijele kuće: treba li država koju je napala Rusija poštedjeti njenu naftnu industriju, dok ta ista industrija donosi novac za nastavak rata?
Kad nafta postane važnija od principa
Trumpova logika, barem prema navodima iz teksta, prilično je jasna. Smanjiti cijene goriva, stabilizirati tržište i pronaći dogovor koji bi odgovarao američkim interesima. Ako bi ruska naftna postrojenja ponovo mogla snabdijevati tržište, koristi bi, prema toj računici, mogli osjetiti i američki potrošači.
Ali nije isto gledati rat iz Washingtona i živjeti pod prijetnjom raketa u Ukrajini.
Za Amerikanca koji na benzinskoj pumpi plaća skuplje gorivo, cijena nafte je svakodnevni problem. Za Ukrajinca koji je izgubio dom, člana porodice ili čitav grad, pitanje je mnogo ozbiljnije: kako zaustaviti neprijatelja koji i dalje ima novac za oružje?
Ruska naftna industrija nije samo skup postrojenja koja proizvode gorivo. Prihodi od izvoza energenata važan su dio ruskih državnih prihoda, a time i šire sposobnosti Moskve da finansira rat. Ipak, svaki napad na takve objekte nosi i šire posljedice, od mogućeg rasta cijena do poremećaja na energetskom tržištu.
Zato ovo nije jednostavna priča u kojoj jedna strana ima sve argumente, a druga nijedan.
Mir se ne može mjeriti samo cijenom goriva
Trump ima pravo tražiti diplomatsko rješenje. Svaki dan rata donosi nove žrtve, razaranja i troškove. Ako postoji ozbiljna mogućnost da se borbe zaustave, takvu priliku ne treba olako odbaciti.
Međutim, kompromis nije isto što i jednostrano popuštanje. Od Ukrajine se ne može očekivati da pristane na svaki zahtjev samo zato što Washington želi jeftiniju energiju ili brži politički rezultat.
Jednako tako, Kyiv mora računati na posljedice svojih vojnih poteza i procijeniti donose li napadi na naftnu infrastrukturu stvarnu vojnu korist ili stvaraju dodatne probleme.
Ključno pitanje zato nije samo treba li Ukrajina prestati napadati ruske rafinerije. Pitanje je šta bi zauzvrat dobila i kakve bi garancije imala da se rat neće nastaviti čim napravi ustupke.
Narod ne zanima čija je pobjeda na papiru
Na kraju, običan čovjek u svemu ovome vidi istu staru priču: veliki pregovaraju o interesima, energentima i utjecaju, a mali plaćaju cijenu.
Mir je potreban, ali ne bi smio biti samo dogovor kojim se smanjuje cijena goriva dok se problemi napadnute zemlje guraju pod tepih. Ako se traži kompromis, onda odgovornost ne može biti samo na Ukrajini. Mora postojati ozbiljan dogovor koji smanjuje opasnost od novih napada i daje stvarnu šansu da rat završi.
Jer nije teško tražiti ustupke od onoga ko se brani. Mnogo je teže osigurati da onaj ko je započeo agresiju više nema razloga, ni mogućnosti, da nastavi rat.
Izvor: izjavama Donalda Trumpa i sporu oko ukrajinskih napada na ruske rafinerije.