BH Telecom prekinuo signal RTRS-a zbog programa o sahrani Ratka Mladića
BH Telecom odlučio je prekinuti distribuciju programa Radio-televizije Republike Srpske tokom emitovanja specijalnog sadržaja posvećenog sahrani Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih ratnih zločina.
Prekid signala, prema objašnjenju koje je kompanija objavila korisnicima, nije predstavljen kao tehnička intervencija, već kao odluka zasnovana na procjeni sadržaja koji se emituje. BH Telecom je naveo da bi takav program mogao predstavljati direktno ili indirektno veličanje osuđenog ratnog zločinca, ali i narušiti javni interes i osjećanja žrtava.
Odluka je otvorila pitanje koje je u Bosni i Hercegovini godinama prisutno, ali nikada nije dobilo jednostavan odgovor. Gdje završava pravo medija da izvještava o događaju od javnog interesa, a gdje počinje odgovornost prema žrtvama i zabrani veličanja osoba pravosnažno osuđenih za najteže ratne zločine?
Izvještavanje ili normalizacija ratne prošlosti
Posebno je zanimljiv način na koji se o Mladiću govori u dijelu medija u Srbiji. Njegova smrt i sahrana jesu događaji o kojima mediji imaju pravo izvještavati, ali način na koji se određena osoba predstavlja javnosti nije samo pitanje novinarskog stila.
U izvještajima se Mladić opisuje kao general, bivši komandant Vojske Republike Srpske ili ratni komandant. Takve formulacije mogu biti činjenično povezane s njegovom nekadašnjom funkcijom, ali same po sebi ne govore ništa o presudi koja je uslijedila nakon ratova devedesetih.
Upravo tu nastaje problem. Kada se uz biografiju osobe izostavi činjenica da je pravosnažno osuđena za genocid i druge ratne zločine, publika dobija nepotpunu sliku. Novinarstvo ne mora nekoga vrijeđati niti donositi moralne presude, ali bi trebalo jasno razlikovati historijsku funkciju od pravosnažno utvrđene odgovornosti.
Zato je ključno pitanje da li mediji samo informišu javnost o sahrani ili događaj pretvaraju u platformu za rehabilitaciju osobe čija je krivična odgovornost utvrđena pravosnažnom presudom.
BH Telecom povukao granicu
Odluka BH Telecoma pokazuje da je ovaj put granica povučena na nivou distribucije televizijskog programa. Kompanija je procijenila da sadržaj koji RTRS emituje može prijeći granicu legitimnog informisanja i ući u prostor mogućeg veličanja osuđenog ratnog zločinca.
Važno je, međutim, razlikovati dvije stvari. Samo izvještavanje o sahrani nije isto što i veličanje. Javnost ima pravo znati šta se događa, ko prisustvuje događaju i kakve reakcije on izaziva. Ali medijsko praćenje može poprimiti drugačiji karakter ako se osoba kojoj je posvećeno predstavi prvenstveno kroz ratnu slavu, činove i funkcije, dok se presuda i razmjeri zločina potisnu u drugi plan.
U tom smislu, odluka BH Telecoma može se posmatrati i kao poruka o tome koliko su u javnom prostoru još osjetljive teme ratnih zločina i njihovog predstavljanja. Istovremeno, ostaje otvoreno pitanje kriterija po kojima se određuje kada izvještavanje postaje nedopušteno veličanje. Upravo zbog toga ovakve odluke moraju biti zasnovane na jasnim i provjerljivim pravilima, a ne na proizvoljnoj procjeni.
Komentar
Bosna i Hercegovina još nije završila razgovor o tome kako govoriti o ljudima koji su pravosnažno osuđeni za najteže ratne zločine. Problem nije u tome što mediji izvještavaju o njihovoj smrti ili sahrani. Problem nastaje kada se historija počne pričati bez presude, a ratne funkcije postanu važnije od zločina za koje je neko odgovarao.
Mladić nije samo bivši komandant i general. On je i pravosnažno osuđeni ratni zločinac. To nije politički stav niti pitanje interpretacije, već pravna činjenica. Svako ozbiljno izvještavanje o njegovoj sahrani trebalo bi početi upravo od te činjenice.
Izvor: Klix.ba