Svijet bi jeftinu naftu, a Ukrajina da trpi udarce: Dokle više dvostrukih aršina?
Nije teško biti veliki zagovornik mira kada rat ne kuca na tvoja vrata. Dok Ukrajina svakodnevno traži način da oslabi rusku ratnu mašineriju, od Kijeva se, prema navodima iz dostavljenog teksta, traži da razmisli o udarima na ruske rafinerije jer bi oni mogli podići cijene nafte i goriva. Kako prenosi izvor naveden u polaznom tekstu, u ovoj priči sudaraju se dvije stvari: ukrajinska borba protiv agresije i strah Zapada da bi rat mogao dodatno isprazniti džepove građana širom svijeta.
I tu dolazimo do pitanja koje običan čovjek najbolje razumije: treba li Ukrajina paziti da gorivo na svjetskim pumpama ne poskupi više nego što već jeste, dok Rusija na tom istom ratu gradi svoju vojnu moć?
Kad je cijena goriva važnija od cijene rata
Ukrajina ne napada ruska energetska postrojenja zato što joj je dosadno. Logika tih udara je jasna: ako se oštete rafinerije, smanjuje se mogućnost prerade goriva koje je potrebno vojsci, transportu i cijeloj ratnoj mašineriji. Svako ozbiljnije oštećenje može stvoriti dodatne troškove i poremetiti snabdijevanje.
Naravno, nije svaka pogođena rafinerija automatski veliki udarac za rusku vojsku. Rusija ima druge kapacitete, zalihe i mogućnosti da se prilagodi. Ali očekivati da Ukrajina vodi rat tako da protivniku ne napravi preveliku ekonomsku štetu prilično je nerealno.
S druge strane, strah od poskupljenja nije izmišljen. Kada na tržištu nastane problem s preradom i isporukom naftnih derivata, posljedice mogu osjetiti i zemlje koje nemaju nikakve veze s ratištem. Skuplje gorivo povlači skuplji transport, a onda često poskupljuju i hrana, roba i usluge.
To je problem koji ne treba gurati pod tepih. Ali nije pošteno ni sav teret tog problema prebaciti na Ukrajinu.
Zapad bi i pobjedu i jeftinu naftu
Washington i drugi zapadni centri moći imaju svoje razloge za zabrinutost. Političari moraju misliti na inflaciju, privredu i nezadovoljne birače. Međutim, ako se od Ukrajine traži da ograniči napade prvenstveno zbog ekonomskih posljedica, onda se mora postaviti i drugo pitanje: ko će Kijevu nadoknaditi ono što gubi time što protivniku ostavlja više prostora za nastavak rata?
Ne može se istovremeno govoriti da Ukrajina ima pravo na odbranu, slati joj pomoć i onda očekivati da svaki njen potez bude bez posljedica po svjetsko tržište.
Ipak, ni Ukrajina nema neograničenu slobodu da zanemari posljedice svojih operacija. Napadi moraju imati vojni smisao, a rizici za civile i okoliš moraju se ozbiljno uzimati u obzir. To nije ustupak Moskvi, nego odgovornost koju svaki ratni akter mora snositi.
Nije pravedno tražiti da žrtva sama plaća račun
Na kraju, stvari su prilično jednostavne. Ukrajina ima pravo da slabi ruske vojne kapacitete, uključujući postrojenja koja direktno podržavaju rat. Saveznici imaju pravo upozoravati na ekonomske posljedice, ali upozorenje ne bi smjelo postati pritisak da se žrtva agresije odrekne djelotvornih sredstava odbrane.
Ako Zapad želi manje poremećaja na tržištu goriva, onda treba tražiti šira rješenja, a ne očekivati da Kijev sam snosi cijenu tuđeg ekonomskog komfora.
Jer nije normalno da se od napadnute zemlje traži da ratuje dovoljno da preživi, ali ne toliko da to stvarno zaboli agresora.
Izvor: BCC