Trumpovi saradnici u Republici Srpskoj pod lupom američkog Kongresa: Novac, izbori i veze s Dodikom otvaraju ozbiljna pitanja
Pismo američke kongresmenke Dine Titus upućeno predsjedniku Donaldu Trumpu otvorilo je niz osjetljivih pitanja o angažmanu njegovih političkih saradnika u Republici Srpskoj, njihovim poslovnim vezama s tamošnjim vlastima i mogućem utjecaju na američku politiku prema Bosni i Hercegovini.
U središtu pažnje su James Blair i Chris LaCivita, koji su, prema medijskim izvještajima navedenim u pismu, boravili u Republici Srpskoj uoči izbora zakazanih za 4. oktobar, gdje su bili povezani s poslovima političkog savjetovanja i pitanjima izbornog procesa.
Kongresmenka Titus od Trumpa traži objašnjenje o okolnostima njihovog angažmana, ali i o tome šta su američke institucije znale o njihovim aktivnostima. Pitanja se odnose na eventualne kontakte s Bijelom kućom, State Departmentom i američkom ambasadom u Sarajevu, kao i na moguće veze s predstavnicima vlasti Republike Srpske.
Ova inicijativa ne predstavlja dokaz da je američka administracija bila uključena u aktivnosti svojih političkih saradnika. Ipak, činjenica da kongresmeni traže zvanična pojašnjenja pokazuje da je slučaj otvorio pitanja koja nadilaze uobičajeno političko savjetovanje.
Novac i politički utjecaj u fokusu istrage
Posebnu pažnju privlače navodi o finansijskim vezama kompanija povezanih s Trumpovim političkim krugom i vlastima Republike Srpske. Prema podacima navedenim u pismu i ranijim medijskim izvještajima, takve kompanije od početka prošle godine primile su više od četiri miliona dolara.
Kongresmeni žele znati koje su usluge plaćene, ko je ugovarao poslove i jesu li aktivnosti bile usklađene sa zvaničnom politikom Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini.
Posebno je osjetljivo pitanje mogućeg preplitanja privatnih poslovnih interesa i vanjske politike. Ako politički saradnici američkog predsjednika istovremeno ostvaruju poslovne odnose sa stranim vlastima, javnost ima opravdan razlog tražiti transparentnost, naročito kada se njihovi poslovi odnose na izbore i političke procese.
U pismu se spominju i poslovne veze Alexa Garcije s firmom koju je predstavljao, kao i pitanja o okolnostima susreta Željke Cvijanović s ljudima iz američkih političkih krugova. Kongresmeni traže da se razjasni ko je organizirao kontakte i jesu li zvaničnici Bijele kuće bili upoznati s njima.
Za sada, međutim, postavljena pitanja ne treba predstavljati kao potvrdu nezakonitog djelovanja ili dokazane zloupotrebe položaja. Ključno je utvrditi ko je šta znao, ko je donosio odluke i kakve su obaveze preuzete u okviru spornih poslovnih aranžmana.
Republika Srpska između Washingtona i vlastitih interesa
Slučaj ima dodatnu političku težinu zbog odnosa Milorada Dodika s američkom administracijom i njegovih javno iskazivanih veza s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Kongresmenku zanima i zašto je Dodik zahvalio Trumpu, kao i kakvu su ulogu u cijeloj priči mogli imati ljudi iz predsjednikovog najbližeg okruženja.
Pitanja se odnose i na Susie Wiles, Trumpovu šeficu kabineta, odnosno na moguće lobističke aktivnosti članova njenog porodičnog kruga u korist Republike Srpske. Takve navode potrebno je pažljivo provjeriti i jasno razdvojiti eventualne poslovne veze od bilo kakve dokazane povezanosti sa zvaničnim odlukama američke administracije.
Kongresmeni cijeli slučaj posmatraju i u širem kontekstu američkog političkog djelovanja u drugim državama. Kao primjere navode pritiske i političke intervencije povezane s Brazilom, Argentinom, Hondurasom, Njemačkom i Poljskom. Time sugeriraju da angažman američkih političkih saradnika u Republici Srpskoj nije moguće posmatrati samo kao izolovan poslovni slučaj.
Za Bosnu i Hercegovinu ovo pitanje ima posebnu važnost. Američka politika prema BiH godinama je jedan od važnih faktora očuvanja mira i stabilnosti, a podrška Dejtonskom mirovnom sporazumu predstavlja značajan dio tog odnosa. Zbog toga je važno znati jesu li privatni interesi pojedinaca na bilo koji način bili u suprotnosti sa zvaničnim ciljevima Washingtona.
Komentar: Najvažnije je ono što tek treba razjasniti
Pismo Dine Titus otvara legitimna pitanja o transparentnosti, političkom lobiranju i mogućem sukobu interesa. Ipak, konačne zaključke treba donositi tek nakon što budu poznati odgovori na postavljena pitanja i eventualni dokumentovani dokazi.
Ako su poslovni aranžmani bili isključivo privatne prirode, to bi trebalo biti moguće jasno objasniti. Ako su, s druge strane, postojale veze između tih poslova i zvanične američke politike, javnost ima pravo znati kakve su one bile i ko je za njih odgovoran.
Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važno da njena budućnost ne postane predmet netransparentnih političkih dogovora. U odnosima velikih sila i domaćih političkih elita presudni ne bi trebali biti lični interesi i finansijski aranžmani, nego stabilnost zemlje, poštivanje Dejtonskog sporazuma i interesi njenih građana.
Izvor: Klix.ba