Trump prijeti Europi zbog Kanade: Nova trgovinska fronta preko Atlantika?
Ideja koja je trebala pokazati koliko se Kanada i Europska unija mogu približiti Washingtonu je postala novi izvor napetosti. Donald Trump poručio je da bi eventualno približavanje Kanade Europskoj uniji mogao tretirati kao neprijateljski potez i odgovoriti vrlo visokim carinama. Time je jedna diplomatska inicijativa, koja je još uvijek više politička vizija nego razrađen institucionalni model, preko noći dobila dimenziju novog transatlantskog trgovinskog sukoba.
Ursula von der Leyen je u Strasbourgu predložila da Kanada postane prvi pridruženi član Europske unije. Nije riječ o punopravnom članstvu, niti takav status trenutačno postoji u europskim ugovorima. Ideja je zamišljena kao novi oblik izuzetno bliskog partnerstva koje bi obuhvatilo trgovinu, energetiku, obranu, umjetnu inteligenciju, kritične sirovine, tehnologiju i Arktik.
Za Bruxelles je poruka jasna: Europa želi s Kanadom izgraditi odnos koji bi bio znatno dublji od postojećeg trgovinskog partnerstva. Za Ottawu je motiv također razumljiv. Kanada pokušava proširiti svoje međunarodne gospodarske i sigurnosne veze u trenutku kada su odnosi sa Sjedinjenim Državama sve napetiji.
Trumpova reakcija zato nije samo komentar na europsku ideju. Ona pokazuje koliko je pitanje kanadskog približavanja Europi postalo povezano sa širim sporom o trgovini i utjecaju u Sjevernoj Americi.
Europa otvara vrata, ali još nema gotov plan
Najvažnije je ne izgubiti iz vida da se zasad govori o prijedlogu, a ne o dogovorenom članstvu. Status pridruženog člana bio bi potpuno nova kategorija, a njegova prava i obveze tek bi trebalo definirati. Bruxelles zasad govori o stvaranju najbližeg mogućeg oblika partnerstva s državom izvan Europe.
Kanadska strana također pokušava spustiti temperaturu. Jonathan Wilkinson, budući kanadski veleposlanik pri EU, potvrdio je da su razgovori o novom obliku odnosa postojali, ali je naglasak stavio na konkretne rezultate, a ne na sam naziv aranžmana. To sugerira da Ottawa zasad ne želi stvarati dojam da je već donijela odluku o nečemu što bi moglo imati velike političke i gospodarske posljedice.
U tome je i ključ cijele priče. Kanada ne treba nužno postati dio europskog političkog sustava da bi s EU-om znatno produbila suradnju. Postojeći sporazum CETA već povezuje dvije strane, a nova inicijativa mogla bi ga nadograditi kroz industriju, tehnologiju, obranu, energetiku i kritične sirovine. Von der Leyen je upravo takvu suradnju predstavila kao dio budućeg savezništva.
Trumpova prijetnja mijenja računicu
Trump je, međutim, cijeloj priči dao sasvim drugačiji kontekst. Njegova poruka je da Washington kanadsko približavanje Bruxellesu neće automatski promatrati kao neutralan potez. Ako ga procijeni neprijateljskim prema SAD-u, najavio je mogućnost vrlo ozbiljnih carina, pa čak i prekida trgovine s Europom u pojedinim područjima.
To znači da se pred Kanadom i EU-om otvara pitanje koje je veće od samog trgovinskog sporazuma. Koliko daleko mogu ići u povezivanju ako svaki korak prema većoj strateškoj autonomiji Europe i Kanade može izazvati novu reakciju Washingtona?
Za Ottawu je ovo posebno osjetljivo jer je njezino gospodarstvo i dalje snažno povezano s američkim tržištem. Za Bruxelles je, s druge strane, riječ o još jednom testu koliko prostora Europa ima za samostalno oblikovanje trgovinske i sigurnosne politike.
Komentar
Najzanimljiviji dio ove priče možda nije pitanje hoće li Kanada jednog dana dobiti status pridruženog člana EU-a. To je zasad daleka i pravno nedovoljno definirana mogućnost. Mnogo je važnije što sama ideja pokazuje: Kanada traži nove oslonce, a Europa želi jače strateško partnerstvo s državom koja joj je politički i vrijednosno bliska.
Trumpova reakcija pokazuje da takvo približavanje više nije samo europsko-kanadska stvar. Ono se sve više pretvara u dio šireg nadmetanja oko trgovine, sigurnosti i političkog utjecaja na obje strane Atlantika. Hoće li se inicijativa pretvoriti u konkretan aranžman tek treba vidjeti, ali činjenica da je već izazvala prijetnju novim carinama dovoljno govori o tome koliko su se odnosi između Washingtona, Bruxellesa i Ottawe promijenili.
Izvor: POLITICO