Kad propovjedaonica postane mjesto za poziv na sukob, država reaguje
Kako prenosi ANSA, Italija je protjerala pakistanskog imama Zulfiqara Khana iz Bologne nakon što su njegove javne poruke vlasti ocijenile sigurnosno problematičnim. Slučaj je ponovo otvorio pitanje gdje završava sloboda vjerskog govora, a gdje počinje ono što država može tretirati kao prijetnju javnoj sigurnosti.
Vjera je jedno, pozivanje na nasilje nešto sasvim drugo
Normalan čovjek nema ništa protiv toga da neko vjeruje drugačije. Niti je problem ako neko u džamiji, crkvi ili bilo kojem drugom vjerskom prostoru govori o svojoj vjeri. Problem nastaje kada se propovijed pretvori u opravdavanje nasilja, veličanje borbe i poruke koje se mogu shvatiti kao poziv ljudima da se sukobljavaju s drugima.
U slučaju iz Bologne, talijanske vlasti navele su da je Khan zastupao radikalno shvatanje džihada, veličao mučenike i mudžahedine te iskazivao podršku Hamasu u kontekstu rata na Bliskom istoku. Zbog toga je ministar unutarnjih poslova Matteo Piantedosi donio odluku o protjerivanju iz razloga državne sigurnosti.
I tu treba biti precizan: nije riječ o tome da je talijanska vlada „protjerala muslimana zato što je musliman“. Radi se o konkretnoj osobi i konkretnim javnim izjavama koje su vlasti povezale sa sigurnosnim rizikom.
I država mora poštovati zakon
S druge strane, svaka država mora pokazati da njene odluke nisu samo politička poruka nego i pravno utemeljena mjera. Khanov odvjetnik tvrdio je da se radi o kažnjavanju zbog mišljenja i najavio daljnji pravni postupak. Sud u Bologni je u međuvremenu potvrdio protjerivanje, dok je obrana najavila žalbu pred nadležnim sudom.
To je možda i najvažnija stvar cijele priče. Ako neko poziva na nasilje, država mora reagovati kroz zakon. Ali upravo zato mora biti jasno šta je tačno rečeno, kakvi su dokazi i na osnovu kojih zakonskih odredbi se nekome ograničavaju prava.
Na kraju, poruka je jednostavna
Vjerska sloboda ne znači slobodu za pozivanje na nasilje. Ali ni borba protiv ekstremizma ne smije značiti da zakon prestaje važiti.
Građani imaju pravo očekivati sigurnost, a svako ko živi u Evropi mora prihvatiti osnovna pravila društva u kojem živi. Istovremeno, država mora dokazati da svoje ovlasti koristi zakonito i na osnovu činjenica, a ne samo političke buke.
Izvor: Hina