Menstrualni dopust u BiH više nije samo pitanje zdravlja, već i dostojanstva žena na radnom mjestu
Bolne menstruacije za mnoge žene nisu tek nekoliko sati nelagode koje se mogu prebroditi uz tabletu protiv bolova i malo odmora. Kod pojedinih žena riječ je o ozbiljnim zdravstvenim tegobama koje otežavaju hodanje, koncentraciju, fizički rad i obavljanje svakodnevnih obaveza. Ipak, od zaposlenih žena često se očekuje da nastave raditi kao da se ništa ne događa.
Upravo tu počinje rasprava o menstrualnom dopustu, pitanju koje sve više dobija prostor u javnosti, a koje u Bosni i Hercegovini još nema posebno zakonsko rješenje.
Za žene koje svakog mjeseca prolaze kroz intenzivne bolove, obilna krvarenja i druge simptome, ovo nije pitanje komfora niti privilegije. Riječ je o tome da li radno okruženje prepoznaje stvarne zdravstvene potrebe zaposlenih i omogućava im da ih riješe bez straha od osude, finansijskih posljedica ili problema na poslu.
Kada bol postane prepreka za rad
Iskustva žena pokazuju koliko izražene menstrualne tegobe mogu uticati na profesionalni i privatni život. Nastavnica tjelesnog i zdravstvenog odgoja Adela Klepić opisala je situacije u kojima zbog snažnih bolova u stomaku i nogama jedva obavlja svoje radne zadatke. Posao koji podrazumijeva kretanje i demonstriranje fizičkih aktivnosti tada postaje dodatno opterećenje.
Slične poteškoće ima i medicinska sestra koja, uprkos izrazito bolnim i obilnim menstruacijama, nastavlja raditi u smjenama. Njeno iskustvo otvara još jedan problem. Osim fizičkih simptoma, žene se često suočavaju s nerazumijevanjem kolega i okoline, uz poruke da pretjeruju jer i druge žene rade tokom menstruacije.
Takav odnos dodatno otežava položaj žena koje već trpe bolove. Činjenica da je menstruacija prirodan fiziološki proces ne znači da su sve menstruacije jednake niti da svaka žena može funkcionisati bez poteškoća.
Posebno je važno prepoznati da izrazito bolne menstruacije ponekad mogu biti povezane s ginekološkim oboljenjima poput endometrioze, mioma i adenomioze. Zbog toga nije opravdano svaki slučaj svesti na uobičajenu nelagodu koju treba jednostavno istrpjeti.
Specijalistica ginekologije i akušerstva Azra Hadžimehmedović upozorava da dismenoreja, odnosno bolna menstruacija, kod pojedinih žena može ozbiljno narušiti kvalitet života i privremeno ih onemogućiti u obavljanju radnih i svakodnevnih aktivnosti.
Snažni bolovi koji ne reaguju na lijekove, obilno krvarenje, povišena temperatura ili iscjedak neugodnog mirisa zahtijevaju ljekarsku procjenu. Istovremeno, ponavljajuće tegobe koje ometaju svakodnevno funkcionisanje ne bi trebalo normalizovati niti ih smatrati nečim što žena mora bez pogovora podnositi.
Šta bi menstrualni dopust značio za žene u BiH
U Bosni i Hercegovini menstrualni dopust nije posebno regulisan kao zasebno pravo. To, međutim, ne znači da žena koja zbog ozbiljnih zdravstvenih tegoba nije sposobna raditi nema mogućnost korištenja bolovanja, u skladu s važećim pravilima.
Razlika je u tome što bi posebno uređen menstrualni dopust prepoznao specifične zdravstvene okolnosti i jasnije definisao kada i pod kojim uslovima zaposlene žene mogu koristiti ovo pravo.
Primjeri iz drugih država pokazuju da postoji više načina za regulisanje ovog pitanja. Španija je zakonski uredila odsustvo zbog onesposobljavajuće sekundarne dismenoreje, dok Japan, Južna Koreja i Tajvan imaju različite modele menstrualnog odsustva. Prema navodima iz dostavljenog teksta, Crna Gora je 2026. godine usvojila izmjene kojima je ženama s dijagnosticiranom sekundarnom dismenorejom omogućeno do dva dana odsustva mjesečno. Primjena takvih rješenja zavisi od konkretnih zakonskih uslova i načina na koji su prava uređena.
Za Bosnu i Hercegovinu ključno pitanje ne bi trebalo biti samo da li uvesti menstrualni dopust, već kako ga urediti tako da zaista pomogne ženama kojima je potreban.
Potrebno je razmotriti medicinske kriterije, način utvrđivanja privremene nesposobnosti za rad, naknadu plaće i zaštitu zaposlenih od diskriminacije. Važno je i da eventualno pravo ne postane izvor dodatnih prepreka pri zapošljavanju žena ili razlog za zadiranje u njihovu privatnost.
Dobro osmišljen model morao bi uspostaviti ravnotežu između zdravstvenih potreba zaposlenih, prava poslodavaca i zaštite od moguće zloupotrebe. Istovremeno, ne bi smio stvarati dodatnu birokratiju zbog koje bi žene s ozbiljnim tegobama teže dolazile do pomoći.
Posebno je važno da se o ovom pitanju razgovara na osnovu zdravstvenih činjenica, a ne stereotipa. Menstrualni dopust ne bi trebao biti zamjena za dijagnostiku i liječenje ginekoloških oboljenja, nego moguća dodatna mjera podrške ženama čije ih zdravstveno stanje privremeno sprečava da rade.
Vrijeme je da se o menstruaciji razgovara bez predrasuda
Rasprava o menstrualnom dopustu istovremeno je rasprava o kulturi radnog mjesta. Ako se od zaposlenih očekuje odgovornost i profesionalnost, onda bi i sistem rada trebao pokazati razumijevanje za zdravstvene okolnosti koje se ne mogu uvijek kontrolisati.
Problem nije u tome što žene traže lakši put, nego u tome što se od njih često očekuje da bol prešute i nastave raditi bez obzira na njene posljedice. Takav pristup ne rješava zdravstveni problem, već ga gura u privatnost i ostavlja svakoj ženi da se sama snalazi.
Prema navodima iz dostavljenog teksta, Federalno ministarstvo zdravstva do objave izvorne vijesti nije odgovorilo na upit o mogućnosti uvođenja menstrualnog dopusta. Zbog toga još nije moguće govoriti o konkretnom planu ili potvrđenoj inicijativi nadležnih institucija.
Kratak komentar
Menstrualni dopust ne treba posmatrati kao privilegiju, nego kao pitanje zdravlja, radnih prava i dostojanstva. Nije svakoj ženi potreban, ali onima koje zbog dijagnosticiranih zdravstvenih problema redovno trpe onesposobljavajuće bolove mogao bi značiti mnogo. Bosna i Hercegovina treba otvoriti ozbiljnu javnu raspravu i razmotriti jasno, pravedno i primjenjivo zakonsko rješenje. Jer bol koju je moguće medicinski prepoznati ne bi smjela biti razlog da se od žene očekuje da svakog mjeseca bira između zdravlja i posla.
Izvor: Tuzlanski.ba