Kad čovjek više ne osjeća da je dobrodošao: zašto neki muslimanski poduzetnici razmišljaju o odlasku iz SAD-a?
Amerika je desetljećima ljudima nudila istu poruku: radi, gradi, plaćaj porez i imaj priliku napraviti nešto od svog života. Ali što se događa kada čovjek, nakon godina rada, počne osjećati da ga društvo više ne gleda kao susjeda i poduzetnika, nego prvo kao pripadnika određene vjere?
Kako prenosi The Guardian, uoči američkih izbora ponovno je pojačana politička retorika usmjerena protiv muslimana, dok istraživanje Pew Research Centera pokazuje da 59 posto američkih muslimana danas smatra da u SAD-u postoji “puno” diskriminacije prema muslimanima.
Nije isto raspravljati o politici i živjeti pod pritiskom
Amerika je zemlja žestokih političkih rasprava. To samo po sebi nije ništa novo. Problem nastaje kada političke poruke počnu prelaziti granicu političkog prepucavanja i kada ljudi zbog imena, vjere ili podrijetla počnu osjećati da moraju dodatno dokazivati da pripadaju društvu u kojem žive.
Istraživanje Institute for Social Policy and Understanding iz 2025. pokazalo je da je 29 posto američkih muslimana navelo strah za osobnu sigurnost nakon predsjedničkih izbora 2024., dok je 44 posto reklo da strahuje od ekonomske nesigurnosti za sebe ili člana kućanstva.
Za vlasnika restorana, trgovine, radionice ili druge male firme takva atmosfera nije samo politička tema s televizije. Ako kupci okreću glavu, ako se čovjek boji prijetnji ili ako svaki incident počne promatrati kroz pitanje vlastite sigurnosti, posao više nije samo posao.
Odlazak nije mala odluka
Ali treba biti pošten: nije dokazano da veliki broj muslimanskih poduzetnika masovno zatvara firme i napušta SAD. Postoje izvještaji i svjedočenja pojedinaca koji razmišljaju o odlasku, no takve tvrdnje ne treba predstavljati kao potvrđeni nacionalni trend.
I tu je zapravo najvažnije pitanje.
Ako čovjek nakon dvadeset godina života u Americi počne razmišljati da proda ono što je stvarao i ode negdje drugdje, nije dovoljno samo reći: “To je politika.” Za njega je to pitanje obitelji, sigurnosti, imovine i budućnosti.
S druge strane, Amerika i dalje ima zakonsku zaštitu od diskriminacije na osnovi vjere i nacionalnog podrijetla. Američka Komisija za jednake mogućnosti pri zapošljavanju jasno navodi da poslodavci ne smiju donositi odluke o zapošljavanju zbog nečije vjere ili nacionalnog podrijetla.
Zato između dvije krajnosti treba ostaviti prostor za činjenice.
Nije problem samo u tome tko odlazi, nego zašto odlazi
Kad se društvo toliko podijeli da ljudi počnu razmišljati gdje su sigurniji zbog svoje vjere, to je znak ozbiljnog društvenog problema – bez obzira na to kojoj vjeri pripadaju.
Politička rasprava treba biti glasna. Kritika vlasti treba biti dopuštena. Ali običan čovjek koji otvara trgovinu, zapošljava ljude i hrani svoju obitelj ne bi trebao postati meta zbog svog imena ili vjere.
Na kraju, možda nije najvažnije pitati je li odlazak “opravdan” ili “pretjeran”. Važnije je pitati što je ljude dovelo do toga da o odlasku uopće počnu ozbiljno razmišljati.
Ako je odgovor strah, onda taj strah vrijedi shvatiti ozbiljno – bez obzira na to dolazi li s lijeve, desne ili bilo koje druge političke strane.
Izvori: The Guardian, Pew Research Center, Institute for Social Policy and Understanding, U.S. Equal Employment Opportunity Commission.