Srbija ulazi dublje u vojnu industriju: šta znači nova tvornica dronova?
Nije više riječ samo o kupovini gotovog oružja. Kako prenosi Reuters, Srbija je 17. septembra otvorila pogon za sklapanje naprednih izraelskih vojnih dronova, a predsjednik Aleksandar Vučić najavio je da bi s izraelskim partnerima mogla biti otvorena još najmanje tri takva postrojenja. Pogon bi trebao zapošljavati oko stotinu ljudi, a proizvodnja je namijenjena i Vojsci Srbije i potencijalno stranim kupcima.
I tu već počinje priča koja je mnogo veća od jedne fabrike.
Od kupca oružja do proizvođača
Beograd očigledno želi razvijati vlastitu vojnu industriju i smanjiti zavisnost od uvoza. Saradnja s izraelskim Elbit Systemsom u tom smislu nije beznačajna. Prema ranijim izvještajima, Elbit ima većinski udio od 51 posto u zajedničkom projektu, dok 49 posto pripada srpskom državnom Jugoimportu SDPR-u.
Posebnu pažnju privlači Lanius-X, mali borbeni dron namijenjen djelovanju u urbanim prostorima. Srpsko Ministarstvo odbrane ranije je objavilo da letjelica može koristiti optičke i laserske senzore te djelovati i unutar objekata bez GPS signala.
To više nije priča o klasičnom vojnom avionu koji čovjek vidi na nebu. Ratna tehnologija se mijenja, a dronovi postaju sve važniji dio modernih vojski.
Stabilnost ili nova utrka?
Vučić potez predstavlja kao jačanje odvraćanja i zaštite države. Istovremeno, činjenica da se planira proizvodnja za vlastite potrebe, ali i izvoz, znači da Srbija želi postati ozbiljniji igrač na regionalnom i međunarodnom tržištu vojne opreme. Reuters upravo razvoj domaće proizvodnje i veće prisustvo Srbije na tržištu naoružanja navodi kao važan dio ove priče.
Za običnog čovjeka, međutim, ostaje jednostavno pitanje: gdje prestaje ulaganje u odbranu, a gdje počinje nova utrka u naoružavanju?
Na Balkanu je to pitanje posebno osjetljivo. Svaka nova raketa, dron ili fabrika oružja može se predstaviti kao sredstvo odvraćanja. Ali susjedi istu stvar mogu doživjeti kao razlog da i sami moraju ulagati više u vojsku.
Jedno je sigurno: Srbija je napravila novi korak prema domaćoj proizvodnji savremene vojne tehnologije. Koliko će ta politika dugoročno doprinijeti sigurnosti, a koliko potaknuti novu regionalnu konkurenciju, nije stvar koju može riješiti jedna fabrika.
Na kraju, mir se ne čuva samo količinom oružja. Ali nijedna država ne može ni ignorisati sigurnosno okruženje u kojem se nalazi. Zato će pravo pitanje biti kako će Beograd, ali i njegovi susjedi, koristiti ovu novu vojnu industrijsku moć.
Izvori: Reuters, Associated Press, RTS, Ministarstvo odbrane Republike Srbije, Elbit Systems / javno dostupni izvještaji.