Stanišić ostaje u zatvoru: Težina zločina i izostanak dovoljno uvjerljivih znakova rehabilitacije presudili zahtjevu
Jovici Stanišiću, nekadašnjem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije, odbijen je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu. Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove u Haagu ocijenio je da, iako su ispunjeni formalni uvjeti da se njegov zahtjev razmatra, postoje ozbiljni razlozi zbog kojih za sada nema osnova da napusti zatvor.
Stanišić služi kaznu od 15 godina zatvora, na koju je pravomoćno osuđen zajedno s Frankom Simatovićem. Presuda je potvrđena 31. svibnja 2023. godine, kada su obojica proglašena krivima za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu i za zločine počinjene tokom ratova na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Presuda obuhvata niz teških zločina
Sud je Stanišića i Simatovića proglasio odgovornima za zločine protiv čovječnosti, uključujući progon i prisilno premještanje, kao i za ubistvo i druga kršenja zakona i običaja ratovanja.
Riječ je o događajima povezanim sa zauzimanjem Bijeljine, Doboja, Sanskog Mosta, Zvornika, Bosanskog Šamca i Trnova u Bosni i Hercegovini, kao i područja Daljske planine u Hrvatskoj.
Pravomoćna presuda predstavlja završetak dugog sudskog procesa u kojem je pitanje odgovornosti tadašnjeg vrha srbijanske službe sigurnosti bilo jedno od ključnih pitanja. Kazna od po 15 godina zatvora izrečena je nakon što je drugostepeno vijeće izmijenilo raniju presudu i utvrdilo njihovu odgovornost za širi obim zločina.
Dvije trećine kazne nisu automatska ulaznica za slobodu
Stanišić je u martu ove godine zatražio prijevremeno puštanje, pozivajući se na činjenicu da je odslužio dvije trećine kazne. Međutim, ta okolnost sama po sebi ne znači da zatvorenik mora biti pušten na slobodu.
Mehanizam je prilikom razmatranja zahtjeva uzeo u obzir više faktora. Među njima su težina počinjenih zločina i procjena stepena rehabilitacije. U Stanišićevom slučaju zaključeno je da ti faktori trenutno ne idu u prilog prijevremenom puštanju.
Posebno je navedeno da nema dovoljno uvjerljivih dokaza o rehabilitaciji koji bi mogli prevagnuti nad razlozima protiv njegovog ranijeg izlaska iz zatvora. Također, nisu utvrđeni uvjerljivi humanitarni razlozi zbog kojih bi ta procjena bila drugačija.
Komentar
Odluka pokazuje da odslužene dvije trećine kazne predstavljaju tek osnovu za razmatranje zahtjeva, a ne pravo na automatsko puštanje. U slučaju Stanišića, Mehanizam je već pravomoćno utvrdio odgovornost za teške zločine, dok je kod procjene prijevremenog puštanja dodatnu težinu dao pitanju rehabilitacije i okolnostima koje govore protiv ranijeg izlaska na slobodu.
Za žrtve zločina i njihove porodice ovakve odluke imaju širi značaj od samog trajanja kazne. One pokazuju da se izvršenje pravomoćne presude ne završava njenim izricanjem, nego uključuje i naknadnu procjenu da li su ispunjeni uvjeti za prijevremeno puštanje.
Izvor: Tanjug