Problem s licencama profesionalnih vozača u Bosni i Hercegovini prerastao je u mnogo ozbiljnije pitanje od obične administrativne procedure. Vozači iz Republike Srpske posljednjih dana suočavaju se sa situacijom u kojoj im se na pojedinim graničnim prijelazima ne priznaju dokumenti koje su dobili od entitetskog ministarstva, iako oni tvrde da su upravo na osnovu tih dokumenata ispunili propisane uslove za profesionalni rad.
U praksi to znači da vozač može imati urednu dokumentaciju izdatu u Republici Srpskoj, ali ipak biti vraćen sa granice jer nema dokument koji izdaje Ministarstvo komunikacija i prometa BiH. Upravo ta situacija otvorila je staro i osjetljivo pitanje podjele nadležnosti između države i entiteta, ali i novo pitanje: ko je odgovoran kada različite institucije primjenjuju različita tumačenja istih propisa?
Državna i entitetska nadležnost ponovo na istom putu
Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske insistira na tome da dokumenti koje izdaje nisu prestali važiti. U tom ministarstvu smatraju da ne postoji propis kojim su ranije izdate legitimacije profesionalnih vozača ukinute ili proglašene nevažećim.
Posebno je važno što se u tim dokumentima nalazi oznaka Driver qualification card, naziv Bosne i Hercegovine, oznaka BiH, kao i podaci o kategorijama vozila za koje vozač ispunjava uslove stručne osposobljenosti. Zbog toga u entitetskom ministarstvu problem vide u različitom tumačenju propisa, a ne u tome da vozači nemaju odgovarajuću stručnu dokumentaciju.
Istovremeno, predstavnici prevoznika ukazuju na događaje iz 2023. godine, kada je, prema njihovim navodima, uz saglasnost Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske prihvaćeno učešće državnog nivoa u ovom sistemu. Iz njihovog ugla, upravo je taj aranžman trebalo da spriječi paralelne procedure i različita pravila za prevoznike.
Ovdje se, međutim, pojavljuje ključni problem. Ako je dogovor iz 2023. godine zaista podrazumijevao prelazak ili usklađivanje sistema na nivou Bosne i Hercegovine, onda je logično pitanje zbog čega su u praksi ostali različiti dokumenti i procedure. Ako entitetske licence i dalje važe, onda se mora objasniti na osnovu kojeg pravila ih određeni organi na granici ne prihvataju.
Prevoznici između propisa i dodatnih troškova
Za prevoznike ovaj spor nije samo pitanje nadležnosti institucija. Svaka nejasnoća u dokumentaciji može značiti zadržavanje kamiona, gubitak vremena, dodatne troškove i probleme u realizaciji prevoza.
Konzorcij Logistika BiH upozorava upravo na takve posljedice. Njihovi predstavnici tvrde da se, umjesto jednog usklađenog sistema, pojavila svojevrsna paralelna struktura licenci, edukacija i prateće dokumentacije. Posebno problematičnim smatraju dodatne troškove koje, prema njihovim navodima, snose prevoznici iz Republike Srpske.
Tu se otvara i pitanje koje je šire od aktuelnog problema na granici. Privreda teško može efikasno funkcionisati ako mora istovremeno pratiti različite administrativne procedure za istu vrstu posla, posebno u sektoru koji direktno zavisi od brzine prelaska granica.
Prevoznici tvrde da su ranije tražili da se određeni poslovi vezani za licence i prateću dokumentaciju obavljaju bez dodatnog opterećenja privrednika. Njihovo pitanje je jednostavno: ako je prihvaćen jedinstven sistem, zbog čega se u praksi pojavljuju dodatne procedure i troškovi?
Državno ministarstvo najavljuje usaglašavanje
Ministar komunikacija i prometa BiH Edin Forto situaciju zasad opisuje prije svega kao administrativni problem i različito tumačenje propisa. Njegova poruka je da vozače ne bi trebalo vraćati sa granice zbog ove situacije i da se radi na njenom rješavanju.
Takav stav pokazuje da ni na državnom nivou ne postoji namjera da se problem ostavi neriješen. Međutim, za prevoznike je mnogo važnije da se dobije jasno i trajno pravilo nego privremeno objašnjenje.
Suština problema zato nije samo u jednoj licenci. Ako dva nadležna nivoa vlasti izdaju dokumente koji se u praksi ne tretiraju jednako, posljedice na kraju plaća onaj ko je najmanje odgovoran za nastalu situaciju. Profesionalni vozač ne donosi propise, ne određuje nadležnost ministarstava i ne odlučuje koji će dokument institucije međusobno priznati.
Komentar
Ovaj slučaj pokazuje koliko administrativno neusklađene nadležnosti mogu postati konkretan problem za privredu. Dok se institucije pozivaju na različita tumačenja propisa i dogovora, prevoznik ostaje između dva sistema i pokušava dokazati da je dokument koji posjeduje zaista dovoljan.
Najvažnije je zato što prije dobiti jednoznačan odgovor na tri pitanja: koji dokument profesionalni vozač mora imati, koja institucija je nadležna za njegovo izdavanje i na osnovu kojeg propisa taj dokument mora biti prihvaćen na granici. Sve dok na ta pitanja postoje različiti odgovori, svaki novi slučaj vraćanja vozača može ponovo otvoriti isti spor.
Izvor: Hina