Trumpov dogovor s Putinom otvara novo pitanje: Plaća li Ukrajina cijenu američke energetske politike?
Odluka Donalda Trumpa da s Rusijom dogovori isporuku velikih količina dizelskoga goriva izazvala je ozbiljna pitanja o dosljednosti američke politike prema Moskvi i stvarnim posljedicama za Ukrajinu. Dok Washington pokušava ublažiti pritisak visokih cijena energenata na domaće tržište, Kremlj bi mogao dobiti novi izvor prihoda upravo u trenutku kada se rusko gospodarstvo suočava s posljedicama zapadnih sankcija.
Prema navodima iz analize britanskog The Telegrapha, Rusija bi u početnoj fazi trebala isporučiti 300.000 tona dizelskoga goriva, dok se do kraja godine spominje dodatnih 1,5 milijuna tona. Cilj je povećati ponudu na tržištu i ublažiti nestašicu. Međutim, ostaje otvoreno pitanje hoće li takve isporuke uopće biti dovoljne da osjetnije snize cijene u razdoblju koje je važno za američku unutrašnju politiku.
Za Ukrajinu je problem mnogo širi od samog tržišta energenata. Svaki potez koji Rusiji otvara prostor za dodatne prihode može oslabiti učinak ekonomskog pritiska kojim Zapad pokušava ograničiti ruske ratne kapacitete. Ako bi dogovor doista omogućio Moskvi značajnu finansijsku korist, teško bi ga bilo posmatrati odvojeno od rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine.
Energetski interes ispred savezništva
Trumpov potez pokazuje koliko se američka vanjska politika može promijeniti kada se interesi na domaćem tržištu nađu u prvom planu. Visoke cijene goriva stvaraju politički pritisak na američkog predsjednika, posebno uoči parlamentarnih izbora. Povećanje ponude zato može izgledati kao praktično rješenje, ali takva politika istovremeno nosi diplomatske i sigurnosne posljedice.
Posebno je sporno ako se ublažavanje energetskih problema pokušava postići dogovorom s državom protiv koje su uvedene opsežne sankcije zbog invazije na Ukrajinu. Iako se konkretni učinak dogovora na ruske prihode i svjetske cijene tek treba procijeniti, politička poruka je jasna: kada ekonomski pritisak postane dovoljno velik, Washington je spreman razmotriti poteze koji mogu biti u suprotnosti s dosadašnjim pristupom Moskvi.
Pritom treba razlikovati političku najavu od stvarnog učinka. Nije dovoljno postići dogovor o isporuci goriva da bi se automatski snizile cijene na tržištu. Na njih utiču brojni faktori, a stvarni rezultat zavisit će od obima i dinamike isporuka, ukupne ponude i potražnje te drugih međunarodnih okolnosti.
Zbog toga je opravdano postaviti pitanje hoće li Trump dobiti očekivani ekonomski rezultat, a da pritom ne oslabi vlastitu diplomatsku poziciju i povjerenje saveznika.
Sukob sa Zelenskim dobija novu dimenziju
Odnosi Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog već godinama su opterećeni međusobnim nepovjerenjem. Jedan od korijena sukoba seže u Trumpov prvi mandat, kada je Zelenski odbio pokrenuti istragu protiv Joea Bidena, tadašnjeg Trumpova političkog protivnika. Napetosti su se kasnije dodatno produbile, a njihov javni sukob u Ovalnom uredu u februaru prošle godine postao je simbol narušenih odnosa između Washingtona i Kijeva.
Trump je u više navrata kritikovao Zelenskog i tražio da Ukrajina promijeni pristup pregovorima. U novijim izjavama odgovornost za rast cijena dizelskoga goriva povezao je s ukrajinskim napadima na rusku naftnu infrastrukturu, zahtijevajući da Kijev obustavi takve akcije ako želi zadržati zapadnu podršku. Također je ponovio stav da bi Ukrajina trebala dobiti novog čelnika sposobnog postići dogovor.
Takva retorika otvara prostor za sumnju da energetska politika nije jedini faktor koji oblikuje Trumpove odluke. Analiza The Telegrapha tumači sporazum s Moskvom i kao nastavak dugotrajnog političkog sukoba sa Zelenskim. Ipak, bez dodatnih dokaza nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je lični animozitet glavni razlog za dogovor s Rusijom.
Ako se, međutim, energetski aranžman bude predstavljao kao način da se smanje troškovi za američke građane, dok se istovremeno od Ukrajine zahtijevaju dodatni ustupci, Kijev bi se mogao naći u još težoj poziciji. Takav razvoj događaja dodatno bi naglasio neravnopravan odnos između države koja se brani od invazije i saveznika čija podrška zavisi i od političkih prioriteta u Washingtonu.
Trumpov najveći rizik mogao bi biti kod kuće
U ovoj priči postoji i važna politička proturječnost. Trump rast cijena energenata pokušava povezati s ukrajinskim napadima na rusku infrastrukturu, ali analiza britanskog lista ističe da je jedan od ključnih uzroka energetskog pritiska rat protiv Irana, koji je pokrenuo dodatne poremećaje na tržištu. Ako je takva procjena tačna, onda prebacivanje odgovornosti na Zelenskog ne daje potpunu sliku problema.
Drugo pitanje je može li rusko dizelsko gorivo stići na tržište u količinama i rokovima koji bi donijeli vidljivo pojeftinjenje prije američkih izbora. Ako efekat bude ograničen ili izostane, politička korist koju Trump očekuje mogla bi se pokazati mnogo manjom od diplomatske cijene koju plaća.
Američki birači, suočeni s višim troškovima života i računima za energente, teško da će dugoročno prihvatiti objašnjenja koja ne donose konkretno olakšanje. U tom slučaju odgovornost će prije tražiti od vlastite administracije nego od ukrajinskog predsjednika.
Komentar
Trumpov dogovor s Putinom otvara dilemu koja nadilazi cijenu dizelskoga goriva. Može li se od Ukrajine očekivati da nastavi rat uz podršku Zapada ako se istovremeno donose odluke koje Rusiji mogu donijeti nove ekonomske koristi? Pragmatična energetska politika sama po sebi nije nužno pogrešna, ali postaje problematična kada njeni troškovi padaju na saveznike koji već plaćaju najvišu cijenu rata.
Za Trumpa će presudno biti hoće li dogovor donijeti obećano pojeftinjenje. Ako ne donese, ostat će politički rizik, narušeno povjerenje među saveznicima i pitanje zašto je Washington pristao na potez čije su koristi neizvjesne, a posljedice za Ukrajinu potencijalno ozbiljne.
Izvor: The Telegraph