Sarajevska inicijativa otvara pitanje koje je mnogo šire od samog dočeka Nove godine. Suština prijedloga Ervina Čustovića jeste da se novac koji bi Grad Sarajevo izdvojio za javni doček Nove 2027. godine preusmjeri na besplatne školske užine za djecu iz socijalno ugroženih porodica.
Ideja nije da Sarajevo ostane bez novogodišnjeg programa. Predloženo je da se doček organizuje uz pomoć privatnih sponzora, a da se njegov obim prilagodi iznosu koji bi se na taj način prikupio. Time bi se, barem prema zamisli predlagača, zadržala javna proslava, ali bi budžetski novac dobio drugačiju namjenu.
650.000 KM za doček ili užine za djecu
Prema podacima navedenim u inicijativi, u Budžetu Grada Sarajeva za 2026. godinu za doček Nove godine planirano je ukupno 650.000 KM. Od tog iznosa 600.000 KM predviđeno je iz budžetskih sredstava, dok se 50.000 KM odnosi na transfere.
Čustović je napravio okvirnu računicu prema cijeni užine od 2,50 KM dnevno. Ako bi učenik užinu dobijao tokom 90 nastavnih dana drugog polugodišta, ukupni trošak po djetetu iznosio bi 225 KM.
Prema toj računici, gotovo cijeli iznos predviđen za doček mogao bi biti dovoljan za oko 260.000 školskih užina, odnosno za približno 2.900 učenika. To zvuči značajno, ali ovu računicu treba posmatrati kao procjenu, a ne kao konačan broj djece koja bi mogla biti obuhvaćena programom. Stvarna cijena zavisila bi od postupka nabavke, broja nastavnih dana, broja korisnika i drugih troškova.
Upravo tu počinje ozbiljniji dio priče. Nije dovoljno samo prebaciti novac sa jedne budžetske stavke na drugu. Potrebno je utvrditi koliko djece zaista nema obezbijeđenu užinu, ko ispunjava kriterije i kako bi se pomoć organizovala tako da novac zaista dođe do onih kojima je najpotrebniji.
Doček ne mora nestati, ali model mora biti drugačiji
Najzanimljiviji dio prijedloga jeste što se ne traži potpuno ukidanje javnog dočeka. Umjesto toga, predlaže se veće oslanjanje na privatne sponzore.
To bi značilo da se javna proslava ne finansira u istoj mjeri iz gradskog budžeta, nego da njen program zavisi od novca koji bi se uspio prikupiti od kompanija i drugih privatnih partnera. U tom slučaju Grad bi mogao zadržati manifestaciju, ali bi budžetski prioritet bio preusmjeren na socijalnu podršku.
Ipak, takav model nije automatski jednostavan. Potrebno je vidjeti postoji li već ugovorena obaveza za organizaciju dočeka, jesu li neki avansi već plaćeni i kakve bi finansijske posljedice imala eventualna izmjena ili raskid postojećih ugovora. Upravo zbog toga Čustović od Grada traži da javno objavi stanje na toj budžetskoj stavci prije nego što se donese bilo kakva odluka.
Druga važna adresa je Kanton Sarajevo. Ako bi se program besplatnih užina trebao realizovati za učenike različitih škola, potrebna je koordinacija Grada, Vlade Kantona Sarajevo, obrazovnih institucija, općina i socijalnih službi. Bez takve koordinacije postoji rizik da dobra ideja ostane samo politička poruka.
Pomoć djeci mora imati jasna pravila
Ako prijedlog bude razmatran, najvažnije pitanje neće biti samo koliko novca postoji, nego ko će dobiti pomoć.
Čustović predlaže da prioritet budu učenici iz socijalno ugroženih porodica kojima besplatna užina trenutno nije osigurana. To zahtijeva jasne i javno poznate kriterije, ali istovremeno i pažljiv način utvrđivanja korisnika kako djeca ne bi bila izložena stigmatizaciji.
Predloženi početak programa je 1. februar 2027. godine, odnosno početak drugog polugodišta. To ostavlja dovoljno prostora da se prije eventualne realizacije utvrdi broj korisnika, osigura novac i sprovedu potrebne procedure.
Za sada, međutim, ovo je inicijativa, a ne donesena odluka. Tek će odgovor nadležnih institucija pokazati postoji li stvarna spremnost da se budžetski prioriteti promijene.
Komentar
Ovo je jedna od onih inicijativa kod kojih se rasprava ne bi trebala svesti na pitanje jesmo li za ili protiv dočeka Nove godine. Pravo pitanje je šta Grad može i treba finansirati javnim novcem.
Doček traje jednu noć. Školska užina djetetu koje je ne može priuštiti znači nešto sasvim drugo i ponavlja se iz dana u dan. S druge strane, Grad mora poštovati već preuzete obaveze i ne može jednostavno zanemariti ugovore i procedure.
Zato bi najbolji odgovor bio transparentan obračun. Ako se pokaže da je moguće smanjiti javni trošak dočeka bez finansijske štete i istovremeno obezbijediti užine djeci kojoj su zaista potrebne, teško je pronaći uvjerljiv argument protiv takvog prioriteta.
Izvor: Crna-Hronika