Josip Dabro ponovo je izazvao burne reakcije javnosti, ovaj put izjavama o migrantima i načinu na koji bi Hrvatska, prema njegovom mišljenju, trebala štititi svoje granice. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta u javno objavljenom tekstu otišao je korak dalje od kritike migracijske politike i zagovarao upotrebu vatrenog oružja u određenim situacijama.
Povod za njegove poruke bio je slučaj muškarca iz Pakistana koji je nepravomoćno osuđen na šest i po godina zatvora zbog silovanja. Prema ranije objavljenim informacijama, isti muškarac bio je osuđen i 2020. godine zbog silovanja, a nakon izlaska iz zatvora ponovo se našao u Hrvatskoj. Postupci povezani s azilom i žalbama na odluke o njegovom statusu odgađali su njegovo udaljavanje iz zemlje.
Dabro upravo taj slučaj koristi kao primjer onoga što smatra potpunim neuspjehom države. Njegova je poruka da sistem koji godinama ne uspijeva provesti odluku o udaljenju šalje opasnu poruku i građanima i onima koji krše zakon.
Država mora znati ko ulazi u zemlju
Ovdje postoji ozbiljno pitanje o kojem se može i mora razgovarati. Ako osoba koja je već osuđivana za teško krivično djelo ponovo napravi ozbiljan problem, građani imaju pravo pitati kako je do toga došlo i zašto sistem nije ranije reagirao.
Ali rješenje ne može biti pretvaranje svakog migranta u potencijalnog neprijatelja.
Dabro u svom tekstu govori o pucanju kao mogućem sredstvu zaštite granice i poziva na djelovanje bez milosti. Takve izjave posebno su ozbiljne kada dolaze od izabranog zastupnika u državnom parlamentu. Policija, vojska i druge službe moraju imati jasna ovlaštenja za zaštitu ljudi i granice, ali upotreba smrtonosne sile ne može biti politička parola niti kolektivna kazna za čitavu grupu ljudi.
Jedan težak slučaj ne može biti dokaz da su svi migranti isti
Problem ilegalnih migracija jeste stvaran i države imaju pravo kontrolirati svoje granice. Imaju pravo udaljiti osobe koje nemaju zakonski osnov za boravak, procesuirati kriminalce i zaštititi svoje građane.
Ali upravo zato pravila moraju biti jasna i jednaka za sve. Ako je neko počinio krivično djelo, odgovornost treba biti individualna i zasnovana na dokazima, a ne na državljanstvu ili migrantskom statusu.
Najopasniji dio ove priče nije samo ono što je Dabro napisao, nego činjenica da se ozbiljan problem sigurnosti može vrlo brzo pretvoriti u političko nadmetanje u tome ko će izgovoriti radikalniju poruku.
Na kraju, država mora biti snažna tamo gdje je najpotrebnije: na granici, u policiji, sudovima i sistemu deportacije. Ali snaga države nije u tome da prijeti pucanjem, nego da zakone provodi brzo, zakonito i jednako prema svakome.
Izvor: Dnevnik.hr, Jutarnji list