Milijarde za Izrael prolaze, ali pitanje sve glasnije odzvanja: Dokle će Amerika plaćati tuđe ratove?
Kako prenosi Reuters, američki Zastupnički dom odbacio je prijedlog zastupnika Thomasa Massieja da se smanji vojna pomoć Izraelu. Rezultat glasanja bio je prilično jasan – 314 zastupnika bilo je protiv, dok su 104 podržala prijedlog.
Na prvi pogled, priča bi mogla završiti jednom brojkom i jednim glasanjem. Ali kada se malo zagrebe ispod površine, vidi se da se u Washingtonu vodi mnogo veća rasprava: treba li SAD i dalje desetljećima unaprijed preuzimati ogromne financijske obaveze prema drugim državama?
38 milijardi dolara do 2028. godine
Sporazum iz 2016. godine predviđa da Izrael u desetogodišnjem periodu dobije ukupno oko 38 milijardi dolara američke sigurnosne pomoći, odnosno približno 3,8 milijardi dolara godišnje.
Massie smatra da bi američki Kongres morao ponovo razmotriti ovakve dugoročne obaveze. Njegova logika je jednostavna: ako se američki građani suočavaju s visokim troškovima života, dugovima i problemima kod kuće, onda je sasvim legitimno pitati gdje završavaju milijarde iz državnog budžeta.
S druge strane, protivnici prijedloga upozoravaju da se ne radi samo o novcu za oružje. Demokratski lider Hakeem Jeffries smatra da bi smanjivanje pomoći moglo oslabiti dugogodišnje strateško partnerstvo Washingtona i Izraela.
Treba, međutim, znati i drugu stranu priče. Značajan dio američke pomoći Izraelu vraća se američkoj vojnoj industriji jer se sredstva koriste za kupovinu opreme od kompanija iz SAD-a. Dakle, novac ne nestaje jednostavno iz američkog sistema – dio završava upravo u džepovima američkih proizvođača oružja i radnika koji u toj industriji rade.
Građani imaju pravo pitati: kome je Amerika prioritet?
Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da je prijedlog ipak dobio 104 glasa. To pokazuje da pitanje više nije potpuno skrajnuto.
I dok političari govore o strateškim partnerstvima, sigurnosti i međunarodnim obavezama, običan čovjek može postaviti sasvim jednostavno pitanje: koliko dugo jedna država može izdvajati milijarde za inozemstvo, a istovremeno govoriti da nema dovoljno novca za sve probleme kod kuće?
Nije sporno da države imaju saveznike i interese. Ali svaki dugoročni sporazum, pa i onaj s najbližim partnerom, mora imati prostor za preispitivanje kada se okolnosti promijene.
Na kraju, možda nije problem samo u tome pomaže li Amerika Izraelu. Pravo pitanje je: ko odlučuje koliko će se pomagati, koliko dugo i čiji interes na kraju ima najveću težinu – interes građana ili interes velikih političkih i vojnih struktura?
Izvor: američki medi