Kako prenosi Iran International, savjetnik iranskog vrhovnog vođe Mohammad-Bagher Zolghadr poručio je sredinom septembra da Teheran neće ponovo otvoriti Hormuški tjesnac dok Donald Trump i Benjamin Netanyahu ne budu uklonjeni s vlasti. Poruka je stigla nakon 200 dana rata i pokazuje koliko je strateški pomorski prolaz postao više od običnog pitanja plovidbe. On je postao jedno od glavnih sredstava političkog i
Hormuz nije samo komad mora
Za običnog čovjeka naziv Hormuz možda zvuči kao nešto udaljeno i apstraktno. Ali posljedice svega što se tamo događa mogu se osjetiti mnogo dalje od Bliskog istoka. Kroz ovaj pomorski prolaz u normalnim okolnostima prolazi ogroman dio svjetske trgovine energentima, pa svaki ozbiljniji poremećaj vrlo brzo postaje pitanje cijena goriva, transporta i života širom svijeta.
Zato iranska prijetnja nije samo poruka Washingtonu i Tel Avivu. Ona je poruka i svima koji zavise od stabilnog snabdijevanja energentima.
Problem je što ni tvrdnja o potpunom zatvaranju ne opisuje cijelu sliku. Podaci o pomorskom saobraćaju pokazuju da pojedini brodovi ipak prolaze, ali u mnogo manjem obimu nego ranije i uz izuzetno visoke sigurnosne rizike. Reuters je sredinom septembra zabilježio samo nekoliko prolazaka komercijalnih brodova tokom jednog dana, što govori koliko je saobraćaj poremećen.
Od prijetnje do pregovaračke karte
Teheran Hormuz očigledno koristi kao polugu pritiska. Međutim, važno je razlikovati političke poruke od stvarnog stanja na terenu. Zanimljivo je da su novije izjave iranskih zvaničnika pokazale da vrata za pregovore ipak nisu potpuno zatvorena.
Prema Reutersu, Iran je 22. septembra poručio da bi mogao ponovo otvoriti tjesnac u roku od sedam dana ako Sjedinjene Države smanje vojni pritisak i ukinu blokadu iranskih luka. To znači da se uslovi iz ranije izjave o Trumpu i Netanyahuu ne mogu posmatrati kao jedina i nepromjenjiva pozicija Teherana.
A upravo tu dolazi ono najvažnije. Ako se pregovori vode tako da svaka strana koristi energiju, trgovinu i sigurnost kao sredstvo pritiska, cijenu na kraju ne plaćaju samo vlade. Plaćaju je kompanije, radnici, vozači i građani koji već osjećaju posljedice skupljeg transporta i nestabilnih tržišta.
Glas naroda
Narod od velikih sila ne traži pobjedničke govore. Traži da se rat završi i da se normalan život vrati tamo gdje je moguć. Pregovaranje pod pritiskom nije ništa novo u međunarodnoj politici, ali Hormuz je previše važan da bi njegovo otvaranje ili zatvaranje postalo samo simbolična nagrada ili kazna.
Ako postoji kanal za pregovore, on bi trebao biti iskorišten. Ne zato što jedna strana mora popustiti, nego zato što nastavak pritiska preko jednog od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza može proizvesti posljedice koje daleko nadilaze Iran, Izrael i Sjedinjene Države.
Izvor: Iran International