Evropski novac za Republiku Srpsku pod pritiskom: Fehlinger traži hitnu obustavu finansiranja
Najava povećanja plata prosvjetnim radnicima u Republici Srpskoj za deset posto otvorila je novo političko pitanje o kojem bi se, prema stavu austrijskog političkog aktiviste Gunthera Fehlingera, trebalo raspravljati i u Briselu. On poziva Evropsku uniju da preispita finansijsku podršku institucijama ovog bh. entiteta, uz obrazloženje da evropski novac ne bi smio završavati u sistemu koji je, prema njegovim ocjenama, opterećen lošim upravljanjem i političkim zloupotrebama.
Ipak, važno je razlikovati politički zahtjev od konkretne odluke. Nema potvrde da je Evropska unija zbog Fehlingerovog istupa odlučila zamrznuti sredstva namijenjena Republici Srpskoj.
Povećanje plata otvorilo pitanje finansijske održivosti
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najavio je da bi prosvjetnim radnicima u Republici Srpskoj od 1. januara 2027. godine plate trebale biti povećane za deset posto. Najava se odnosi na zaposlene u obrazovanju na svim nivoima, a lokalne zajednice pozvane su da pronađu sredstva za odgovarajuće povećanje plata zaposlenima u predškolskim ustanovama.
Povećanje primanja zaposlenih u obrazovanju samo po sebi nije sporno. Naprotiv, pitanje adekvatnog vrednovanja rada prosvjetnih radnika važno je za kvalitet obrazovanja i zadržavanje stručnog kadra. Međutim, svako obećanje o većim platama otvara i pitanje izvora finansiranja, posebno kada se radi o javnom sektoru koji zavisi od budžetskih prihoda.
Upravo na toj tački Fehlinger zasniva svoje kritike. On smatra da bi vlasti Republike Srpske trebale jasno objasniti kako namjeravaju finansirati najavljeno povećanje nakon godina političkih sukoba i, kako tvrdi, lošeg ekonomskog upravljanja.
Bez detaljnog uvida u budžetske projekcije i planove finansiranja, nije moguće zaključiti da li će povećanje biti održivo niti da li iza najave postoje politički motivi. Tvrdnje da je riječ o pokušaju osiguravanja podrške zaposlenih u javnom sektoru treba posmatrati kao Fehlingerovu političku ocjenu, a ne kao dokazanu činjenicu.
Zahtjev Briselu ide dalje od kritike Dodikove politike
Fehlinger ne traži samo objašnjenje finansijske konstrukcije najavljenog povećanja plata. Njegov poziv usmjeren je i na evropske institucije, od kojih očekuje preispitivanje dosadašnje podrške Republici Srpskoj.
Predlaže obustavu direktnog finansiranja institucija za koje smatra da svojim djelovanjem podrivaju ustavni poredak i suverenitet Bosne i Hercegovine. Uz to, traži detaljnu reviziju ranije finansiranih projekata kako bi se provjerilo jesu li sredstva Evropske unije korištena u skladu s njihovom namjenom.
Takav zahtjev otvara mnogo šire pitanje od odnosa prema jednoj političkoj stranci ili jednom entitetskom rukovodstvu. Evropska finansijska pomoć podrazumijeva odgovornost za korištenje novca, transparentnost i poštivanje pravila. Ako postoje konkretne sumnje u nepravilnosti, njih bi trebalo ispitati na osnovu dokumentacije i rezultata nadležnih kontrola, a ne samo političkih izjava.
Fehlinger smatra da bi buduća pomoć trebala biti uslovljena poštivanjem vladavine prava, fiskalnom odgovornošću i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Istovremeno, upozorava da eventualne restrikcije ne bi smjele pogoditi humanitarnu pomoć i nezavisne organizacije civilnog društva.
Njegova poruka da više ne bi trebalo biti evropskog novca za političku mašineriju Milorada Dodika predstavlja oštru političku osudu. Ipak, Fehlinger nije zvaničnik NATO-a i ne govori u ime Evropske unije. Činjenica da predvodi Austrijski komitet za proširenje NATO-a ne znači da njegove izjave predstavljaju stavove Sjevernoatlantskog saveza ili austrijske države.
Šta bi eventualna obustava evropskih sredstava značila za Republiku Srpsku
Eventualno ograničavanje evropskog finansiranja moglo bi imati posljedice po projekte koji zavise od međunarodne podrške, ali konkretan učinak zavisio bi od vrste sredstava, korisnika i uslova pod kojima su dodijeljena. Zbog toga nije opravdano govoriti o općoj blokadi novca Evropske unije dok takva odluka ne postoji.
Važno je i razlikovati političku odgovornost rukovodstva od interesa građana. Evropski novac može podržavati infrastrukturu, lokalni razvoj i druge projekte od javnog značaja. Svaka odluka o njegovom uskraćivanju zato bi trebala biti zasnovana na jasnim kriterijima i procjeni posljedica, uz nastojanje da se ne kažnjava stanovništvo zbog sporova s političkim predstavnicima.
S druge strane, ni evropska finansijska pomoć ne bi trebala biti izuzeta od kontrole. Ako se utvrde nepravilnosti, institucije koje dodjeljuju sredstva imaju razlog da preispitaju način njihovog korištenja i primijene odgovarajuće mjere u skladu s pravilima programa.
Komentar
Suština ove priče nije samo u tome hoće li prosvjetni radnici u Republici Srpskoj dobiti deset posto veće plate. Mnogo važnije pitanje jeste može li vlast uvjerljivo pokazati da za svoja obećanja ima održivo finansijsko pokriće i da se javni novac troši odgovorno.
Fehlingerov poziv može dodatno pojačati politički pritisak na rukovodstvo Republike Srpske, ali sam po sebi ne mijenja finansijske odnose s Evropskom unijom. Odluke o eventualnim sankcijama ili obustavi pomoći donose nadležne institucije na osnovu svojih procedura, a ne na osnovu pojedinačnih političkih apela.
Građani imaju pravo očekivati i veće plate i odgovorno upravljanje budžetom. Evropska unija, ako želi dosljedno insistirati na vladavini prava, mora osigurati kontrolu novca koji dodjeljuje. Istovremeno, svaka mjera treba biti zasnovana na provjerljivim činjenicama, a ne na političkim optužbama. Upravo će transparentnost finansiranja pokazati koliko su obećanja vlasti održiva, a koliko su kritike upućene iz inostranstva potkrijepljene konkretnim dokazima.
Izvor: BCC