Epsteinovi spisi: Kad milijuni stranica ne daju odgovor na najvažnije pitanje
Kako prenosi Axios, američki savezni sudac Emmet Sullivan ponovno je pritisnuo Ministarstvo pravosuđa zbog načina na koji postupa s dokumentima povezanim s Jeffreyjem Epsteinom. Rok koji je sud postavio Toddu Blancheu bio je 24. rujna, a iza svega ostaje jednostavno pitanje koje običnog čovjeka najviše zanima: ako je sve čisto i po zakonu, zašto se oko tih dokumenata vodi tolika pravna bitka?
Milijuni stranica objavljeni, ali pitanja nisu nestala
Nemojmo se zavaravati brojkama. Ministarstvo pravosuđa objavilo je oko 3,5 milijuna stranica materijala, uključujući tisuće videa i velik broj fotografija. Vlada tvrdi da je time ispunila obveze iz zakona o transparentnosti Epsteinovih spisa. Istodobno, ranije je identificirano više od šest milijuna stranica potencijalno relevantnog materijala, pa su upravo razlika i kriteriji po kojima je dio dokumentacije zadržan postali predmet novih pitanja.
I tu dolazimo do srži problema. Sud ne traži od države da bezglavo objavi baš sve. Dio podataka može biti zaštićen zbog identiteta žrtava, privatnosti ili drugih zakonskih razloga. Ali sudac Sullivan traži da Ministarstvo pravosuđa objasni konkretne redakcije, dostavi određene rukom pisane bilješke FBI-ja na povjerljivi sudski pregled te započne obradu dokumentacije na stranim jezicima.
Zašto javnost više ne vjeruje samo riječima?
Problem je što je slučaj Epstein odavno prerastao običnu sudsku proceduru. U njemu se pojavljuju bogati, poznati i politički moćni ljudi, pa svaka nova crna traka preko dokumenta automatski otvara sumnju: štiti li se žrtva ili se štiti netko drugi?
Posebno osjetljive su tvrdnje koje se odnose na Donalda Trumpa. One postoje u javnom prostoru i dio ih je predmet pravnih i političkih sporova, ali to nije isto što i dokaz da su takve optužbe potvrđene. Ministarstvo pravosuđa odbacuje tvrdnje da nezakonito skriva dokumente povezane s Trumpom. Zato je upravo sudski nadzor važan: ne bi trebali odlučivati ni političari ni društvene mreže, nego dokumenti, zakon i sud.
I još jedna važna stvar: Sullivan zasad nije proglasio Blanchea krivim za nepoštovanje suda. Upozorio je da bi takva mjera mogla doći u obzir ako se jasno utvrdi da Ministarstvo nije postupilo po sudskim nalozima. )
Narod ima pravo pitati gdje su odgovori
Na kraju, stvar nije samo u tome hoće li biti objavljeno tri, četiri ili šest milijuna stranica. Običnog čovjeka zanima nešto puno jednostavnije: jesu li objavljeni svi dokumenti koje zakon traži i postoji li opravdan razlog za svaki dokument koji nije objavljen?
Ako postoji zaštita žrtava – neka se jasno objasni. Ako postoji zakonska tajna – neka se pokaže na temelju kojeg zakona. A ako je riječ samo o birokratskom razvlačenju, onda javnost ima pravo tražiti odgovore.
Jer kada država kaže „vjerujte nam“, a sud mjesecima mora provjeravati je li država napravila ono što joj je naloženo, nepovjerenje nije teško razumjeti.
Izvor: Axios, uz provjeru navoda prema dostupnim sudskim izvještajima i dokumentima.