Kad zakon udari na vjeru: Švicarska povukla granicu, ali rasprava tek počinje
U Švicarskoj se ponovno otvorilo pitanje gdje završava sloboda pojedinca, a počinje ono što država smatra pravilima javnog prostora. Kako prenosi Document News, muslimanka koja je zbog nošenja burke kažnjena sa 100 švicarskih franaka odbila je prihvatiti kaznu i slučaj pokušala osporiti pred sudom. Umjesto da ostane na početnoj kazni, postupak je završio kaznom od 1.000 franaka.
I tu dolazimo do onog pitanja koje običan čovjek postavlja: može li država nekome reći šta smije nositi na ulici ako ta odjeća predstavlja njegovu vjeru?
Švicarska je rekla svoje – i to na referendumu
Ovo nije odluka donesena preko noći niti pravilo koje je donijela neka lokalna općina. Švicarski građani su na referendumu 2021. prihvatili zabranu pokrivanja lica u javnom prostoru, a zakon je stupio na snagu 1. januara 2025. godine. Za prekršaj je predviđena kazna do 1.000 franaka, dok se u pravilu na licu mjesta izriče 100 franaka.
Zakon se pritom ne odnosi samo na burke i nikabe. Pravilo je formulirano šire i obuhvaća pokrivanje lica kojim lice više nije prepoznatljivo. Postoje i izuzeci – između ostalog zbog zdravlja, sigurnosti, vremenskih uvjeta, lokalnih običaja, umjetničkih nastupa, ali i u bogomoljama.
Dakle, švicarska vlast svoju odluku ne predstavlja kao zakon protiv jedne religije, nego kao opće pravilo o pokrivanju lica u javnosti. Ali činjenica je da upravo muslimanke koje nose nikab ili burku najviše dolaze pod udar ovog pravila.
Sloboda vjere ili pravilo koje vrijedi za sve?
I tu nema jednostavnog odgovora.
Jedni će reći: ako država traži da lice bude otkriveno na javnom mjestu, onda pravilo mora vrijediti za svakoga – bez obzira na vjeru. Drugi će pitati: ako je određeni način odijevanja iskreno vjersko uvjerenje, zašto bi država imala pravo prisiljavati čovjeka da ga se odrekne?
Obje strane imaju argumente koji zaslužuju da ih se sasluša. Sloboda vjere jeste temeljno pravo, ali ni ona nije apsolutna u svakoj situaciji. Istovremeno, država mora paziti da pravila koja donosi ne postanu alat za diskriminaciju neke vjerske ili društvene skupine.
Švicarski slučaj zato nije samo priča o jednoj novčanoj kazni. To je priča o granici između osobne slobode i pravila zajednice.
Narodski rečeno: zakon je zakon, ali pitanje ostaje
Švicarska je svoj stav jasno postavila i građani su ga potvrdili na referendumu. Ali to ne znači da je rasprava završena.
Jer jedno je reći: „zakon mora vrijediti za sve“. Drugo je pitati: „je li taj zakon pravedan i proporcionalan?“
To su dva različita pitanja i demokratsko društvo mora imati prostora za oba.
Ako žena smatra da joj je povrijeđeno pravo na slobodu vjere, sud je mjesto gdje to treba dokazivati. A ako država smatra da je otkriveno lice opravdan zahtjev javnog prostora, i ona svoje razloge mora braniti pred istim tim pravnim sustavom.
Na kraju, nije problem kada se ljudi ne slažu. Problem nastaje onda kada jedni drugima pokušavaju oduzeti pravo da uopće postave pitanje.
Izvor: Document News; službene informacije Švicarskog saveznog ministarstva pravosuđa.