Kako piše njemački WirtschaftsWoche, Zapad bi trebao iskoristiti pukotine u odnosima Kine i Rusije kako bi pojačao pritisak na Vladimira Putina i dugoročno promijenio odnos snaga.
Autor analize Maximilian Terhalle smatra da partnerstvo Pekinga i Moskve nije toliko čvrsto koliko njihovi lideri pokušavaju pokazati. Prema njegovom mišljenju, Kina je danas jedan od najvažnijih faktora koji Rusiji omogućava da nastavi rat u Ukrajini.
Peking kupuje ruske energente, održava trgovinu s Moskvom i izvozi proizvode dvojne namjene koji mogu biti korišteni i u ruskoj vojnoj industriji. Kina negira da Rusiji isporučuje oružje i svoju saradnju predstavlja kao normalnu trgovinu između dvije države.
RUSIJA ZAVISI OD KINE ALI PEKING NE ŽELI NJEN PORAZ
Rat i zapadne sankcije učinili su Rusiju mnogo zavisnijom od kineskog tržišta, tehnologije i finansijskog sistema. Međutim, to ne znači da Kina kontroliše svaki potez Kremlja niti da je spremna žrtvovati vlastite interese kako bi spasila Putina.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi navodno je evropskim zvaničnicima rekao da Peking ne želi poraz Rusije jer bi se američka pažnja tada preusmjerila prema Kini. Ta izjava objavljena je na osnovu izvora upoznatih s razgovorom, ali nije potvrđena u službenom kineskom zapisniku.
Peking želi da Rusija ostane dovoljno snažna da veže američke i evropske resurse, ali istovremeno ne želi nekontrolisani rat koji bi uništio trgovinu i kineske odnose s Evropom.
Tu se nalazi moguća pukotina koju Zapad želi iskoristiti.
Planirani plinovod Snaga Sibira 2 dobro pokazuje neravnopravan odnos. Moskvi je projekat potreban kako bi dio plina koji je nekada prodavala Evropi preusmjerila prema Kini. Peking zna da je Rusija pod pritiskom i zato ne žuri prihvatiti cijenu i uslove koje želi Kremlj.
MOŽE LI ZAPAD ZAISTA RAZDVOJITI PUTINA I XIJA
Terhalle predlaže da Evropa nastavi pritiskati Rusiju, istovremeno smanjujući ekonomsku zavisnost od Kine. Smatra da bi rat morao postati preskup i za Peking, kako bi Xi Jinping zaključio da mu Putin donosi više problema nego koristi.
Ideja zvuči privlačno, ali njeno provođenje bilo bi mnogo teže.
Rusiju i Kinu ne povezuju samo trgovina i energenti. Povezuje ih zajedničko protivljenje američkoj dominaciji, širenju NATO-a i zapadnim sankcijama. Čak i kada se ne slažu oko cijene plina ili pojedinih političkih poteza, obje države imaju interes da druga ne bude poražena.
Ni potpuno ekonomsko razdvajanje Evrope i Kine nije jednostavno rješenje. Njemačka industrija zavisi od kineskog tržišta, baterija, elektronike i prerade rijetkih zemnih metala. Nagli prekid veza mogao bi nanijeti ogromnu štetu evropskim kompanijama prije nego što ozbiljno oslabi Peking.
Realnija strategija bila bi smanjivanje zavisnosti u najvažnijim oblastima, razvoj alternativnih dobavljača i stroža kontrola proizvoda koji mogu završiti u ruskoj vojnoj industriji.
Zapad možda može iskoristiti razlike između Kine i Rusije, ali ne treba očekivati da će Xi jednostavno napustiti Putina. Njihovo partnerstvo nije neraskidivo prijateljstvo, ali trenutno imaju dovoljno zajedničkih protivnika da ostanu na istoj strani.
Izvori: WirtschaftsWoche, analiza Maximiliana Terhallea o odnosima Kine, Rusije i Zapada.