Vučić između Moskve i Bruxellesa: Susret sa Zelenskim dobio veću težinu nego što se očekivalo
Posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Beogradu i razgovor s Aleksandrom Vučićem nisu privukli pažnju samo u Srbiji i Ukrajini. Posebno su ih analizirali i ruski mediji, koji su u porukama srpskog predsjednika prepoznali poteze koji bi mogli biti važni za budući odnos Beograda prema Moskvi i Zapadu.
U prvi plan nisu stavljeni sporazumi o poljoprivredi, humanitarnoj pomoći i drugim bilateralnim pitanjima. Mnogo više pažnje dobile su Vučićeve izjave o teritorijalnom integritetu Ukrajine, evropskom putu Kijeva i mogućnosti buduće vojne saradnje Srbije i Ukrajine.
Upravo je tu nastala najveća politička težina susreta. Srbija nije priznala rusku aneksiju ukrajinskih teritorija, ali je Vučićevo ponovno javno naglašavanje podrške teritorijalnom integritetu Ukrajine u ruskim medijima protumačeno kao poruka koja nije bezazlena za Moskvu.
Poruka koja je posebno odjeknula u Moskvi
Ruski mediji posebnu pažnju posvetili su Vučićevoj izjavi da Srbija poštuje Povelju Ujedinjenih naroda i podržava teritorijalni integritet Ukrajine. Istovremeno, naglašena je i njegova podrška evropskim integracijama Ukrajine.
Takve poruke same po sebi nisu potpuno nove, ali je njihov značaj veći kada ih srpski predsjednik izgovara u Beogradu, tokom susreta sa Zelenskim, u trenutku kada Srbija pokušava održati odnose i sa Moskvom i sa Evropskom unijom.
Dio ruskih analitičara zbog toga smatra da Beograd ovim potezima želi pokazati Zapadu određeni nivo političke spremnosti i lojalnosti. Drugi, međutim, smatraju da je riječ prije svega o pokušaju Srbije da balansira između različitih međunarodnih pritisaka i vlastitih interesa.
U tome se zapravo i nalazi suština Vučićeve politike posljednjih godina. Beograd nastoji zadržati prostor za saradnju s Rusijom, ali istovremeno ne želi zatvoriti vrata Evropskoj uniji. Svaka njegova izjava zato se danas posmatra kroz prizmu tog balansiranja.
Vojna saradnja ostaje posebno osjetljivo pitanje
Još veću pažnju izazvala je Vučićeva poruka o mogućoj budućoj vojnoj saradnji Srbije i Ukrajine.
Vučić je jasno rekao da o vojnoj saradnji trenutno nije bilo razgovora, ali je ostavio otvorenom mogućnost da se takva tema pojavi nakon završetka rata.
Upravo taj dio izjave ruski mediji nisu mogli ignorisati. Za Moskvu je pitanje srpske vojne industrije i navoda o tome da je srpska municija preko posrednika mogla završavati u Ukrajini posebno osjetljivo. Takve tvrdnje postoje, ali okolnosti i konkretni kanali isporuke nisu u svim slučajevima javno potvrđeni, pa ih treba posmatrati oprezno.
Ipak, politička poruka Vučićeve izjave dovoljno je jasna. Srbija trenutno ne najavljuje vojnu saradnju sa Ukrajinom, ali predsjednik ne želi unaprijed zatvoriti mogućnost budućih odnosa nakon završetka sukoba.
To je upravo vrsta formulacije koja omogućava Beogradu da izbjegne direktan sukob sa Moskvom, a istovremeno pošalje signal evropskim partnerima da Srbija ne isključuje saradnju s Kijevom.
Vučićev balans postaje sve teži
Zanimljivo je da ovo nije prvi susret Vučića i Zelenskog u kratkom periodu. Njihovi kontakti pokazuju da Beograd i Kijev, bez obzira na političke razlike, pokušavaju održavati komunikaciju.
Istovremeno, Vučić pažljivo bira poteze. Njegovo ranije prisustvo samitu u Kijevu, uz odluku da ne potpiše završnu deklaraciju, pokazuje upravo taj obrazac: biti prisutan, razgovarati i poslati određene poruke, ali izbjeći potez koji bi mogao potpuno promijeniti odnos Srbije prema Rusiji.
Zato se i posljednji susret može posmatrati kao dio šire diplomatske igre. Srbija pokušava pokazati da može razgovarati sa Ukrajinom i Zapadom, a da pritom ne prekine veze s Moskvom.
Pitanje je samo koliko dugo će takva politika biti održiva.
Rat u Ukrajini traje, pritisci sa Zapada ne nestaju, a odnos Srbije prema Rusiji sve je teže posmatrati odvojeno od evropskih integracija Beograda. Što se rat bude više približavao političkom rješenju, prostor za neodređeno balansiranje mogao bi postajati sve uži.
Komentar
Ovaj susret nije dokaz da je Srbija okrenula leđa Rusiji, ali nije ni događaj koji Moskva može posmatrati potpuno ravnodušno. Vučić očigledno pokušava zadržati otvorena vrata na obje strane. Problem je što će, kako se rat bude približavao svom političkom raspletu, vjerovatno biti sve manje prostora za politiku u kojoj se istovremeno šalju različite poruke Moskvi, Bruxellesu i Kijevu.
Beograd za sada još uvijek balansira. Pitanje je samo ko će prvi zatražiti da izabere stranu.
Izvor: Nova.rs