Pregovori Washingtona i Moskve o završetku rata u Ukrajini, prema novom izvještaju New York Timesa, dobili su i izrazito poslovnu dimenziju. Uz diplomaciju, sigurnost i pokušaje dogovora o prekidu rata, na stolu se navodno našao i višemilijarderski posao povezan s međunarodnom imovinom ruskog naftnog giganta Lukoila.
Riječ je o potencijalnom aranžmanu koji bi obuhvatio naftna polja, rafinerije i mrežu benzinskih postaja izvan Rusije. Posao još nije zaključen i za njegovu realizaciju bila bi potrebna odobrenja američke vlade i Kremlja. Reuters je također izvijestio o navodnoj ponudi američkog milijardera Todda Boehlyja za Lukoilovu međunarodnu imovinu, uz tvrdnje o potpori američke vlade i poslovnih krugova iz Zaljeva, ali je naglasio da te informacije nije mogao neovisno potvrditi.
Nafta ulazi u središte pregovora
Ako se navodi pokažu točnima, ovo bi značilo da se pregovori o Ukrajini sve više isprepliću s pitanjem budućih američko ruskih ekonomskih odnosa. To nije potpuno neočekivano. Moskva već dulje pokušava pokazati da bi završetak rata mogao otvoriti put obnovi poslovnih veza sa Zapadom, dok Trumpova administracija javno naglašava da bi mir mogao donijeti i šire gospodarske odnose između SAD-a i Rusije.
Posebno je zanimljiva uloga Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera. Njih dvojica sudjeluju u američkim diplomatskim nastojanjima prema Moskvi, a prema izvještaju New York Timesa, ljudi i poslovne skupine povezane s njihovim poslovnim krugovima mogli bi imati interes u naftnom aranžmanu.
Upravo tu nastaje najosjetljiviji dio cijele priče. Diplomatski pregovori o završetku rata i komercijalni pregovori o imovini vrijednoj milijarde dolara nisu ista stvar. Kada se pojave u istom procesu, prirodno se postavlja pitanje gdje završava državna politika, a gdje počinje privatni poslovni interes. Za sada nema javno potvrđenog dokaza da su ti interesi povezani na način koji bi značio da je politička odluka donesena u korist određenih investitora.
Putinova poruka Washingtonu
Prema navodima New York Timesa, Vladimir Putin je pitanje tog posla otvorio tijekom sastanka s Witkoffom i Kushnerom u Moskvi 5. rujna. Navodno je ideju predstavio i kao način da se Rusima pokaže kako je poslovanje sa Sjedinjenim Državama ponovno moguće.
Sam sastanak nije bio tajan. Putin je tada javno govorio o korisnosti kontakata Moskve i Washingtona, dok su Witkoff i Kushner u Rusiju stigli upravo kako bi pokušali pokrenuti pregovore o završetku rata.
Nekoliko dana poslije Trump je razgovarao s Putinom i poručio da želi što brži završetak rata, uz obnovu američko ruskih odnosa i trgovinskih veza. Međutim, pregovori nisu rezultirali javno potvrđenim velikim probojem, a ključna pitanja između Moskve i Kijeva i dalje ostaju neriješena.
Posao koji može promijeniti računicu
Ako bi se posao s Lukoilovom međunarodnom imovinom doista realizirao, njegov značaj bio bi mnogo širi od obične transakcije. Ruska energetska imovina godinama je jedan od glavnih elemenata ekonomskog pritiska Zapada na Moskvu. Eventualni povratak velikog američkog kapitala u takvu imovinu bio bi snažan signal da se odnos prema ruskom gospodarstvu mijenja.
Istodobno, takav aranžman otvorio bi brojna pitanja. Tko bi stvarno kontrolirao imovinu? Pod kojim uvjetima bi bile ukinute ili izmijenjene postojeće američke restrikcije? Koliko bi od eventualnog posla dobili američki, a koliko bliskoistočni investitori? I najvažnije, bi li ekonomsko otvaranje prema Moskvi bilo posljedica političkog dogovora o Ukrajini ili bi poslovni interesi postali dio same pregovaračke računice?
Na ta pitanja zasad nema konačnih odgovora. Činjenica je samo da se, prema dostupnim izvještajima, energetska suradnja već pojavljuje u razgovorima SAD-a i Rusije o budućnosti odnosa nakon rata. Reuters je krajem rujna izvijestio da je ruski izaslanik Kiril Dmitrijev u Washingtonu razgovarao s američkim dužnosnicima upravo o završetku rata i mogućim američko ruskim energetskim inicijativama nakon sukoba.
Komentar
Ova priča pokazuje koliko će eventualni završetak rata u Ukrajini biti više od političkog sporazuma. Ako se odnosi Washingtona i Moskve počnu normalizirati, pitanje neće biti samo gdje će biti granice i kakav će biti sigurnosni aranžman, nego i tko će dobiti pristup ogromnim poslovnim prilikama koje bi se otvorile nakon rata.
Zato informacije o Lukoilu treba promatrati s oprezom. Posao nije zaključen, ključne institucije nisu javno potvrdile detalje, a dio navoda temelji se na izvorima upoznatima s pregovorima. No sama činjenica da se energetski interesi pojavljuju uz diplomatske razgovore pokazuje da se iza pregovora o miru već nazire i borba za ekonomsku arhitekturu odnosa između SAD-a i Rusije nakon rata.
Izvor: Reuters, The New York Times