Rusija osudila hrvatskog državljanina na 15 godina: Presuda donesena u odsutnosti zbog borbi na strani Ukrajine
Ruski sud izrekao je 35-godišnjem hrvatskom državljaninu Luki Štimcu kaznu od 15 godina zatvora zbog navodnog sudjelovanja u borbama na ukrajinskoj strani. Presuda je donesena u odsutnosti, a slučaj je pokrenut pred institucijama koje djeluju na području Donjecke Narodne Republike, teritorija Ukrajine koji je pod ruskom kontrolom.
Rusko Glavno državno odvjetništvo Štimca tereti za sudjelovanje u oružanom sukobu kao plaćenika. Prema verziji ruskih istražitelja, u Ukrajinu je stigao u martu 2022. godine preko mađarsko ukrajinske granice i priključio se Međunarodnoj legiji.
Ruske vlasti tvrde da je prošao vojnu obuku, dobio oružje i opremu te učestvovao u borbama na području Harkivske oblasti. Navodi se i da je tokom borbi kod sela Ternova zadobio povrede od gelera, nakon čega je tokom ljeta 2022. napustio područje borbi.
Prema istoj verziji događaja, Štimac se već na jesen ponovo priključio Međunarodnoj legiji i nastavio učestvovati u sukobu protiv ruskih snaga. Rusko tužilaštvo tvrdi da je u tim borbama ostao do novembra 2025. godine. Za njegovo angažovanje, prema ruskim navodima, primio je više od tri miliona rubalja.
Optužnica potvrđena u maju, presuda već u junu
Važan detalj ovog slučaja jeste brzina kojom je postupak okončan. Rusko tužilaštvo objavilo je 20. maja da je optužnica protiv Štimca potvrđena i da je predmet upućen Vrhovnom sudu Donjecke Narodne Republike. Tada je navedeno i da je raspisan međunarodni nalog za njegovim traženjem te da mu je u odsutnosti određen pritvor.
Već 8. juna ruske vlasti objavile su da je Štimac proglašen krivim i osuđen na 15 godina zatvora u koloniji strogog režima. Dakle, između potvrđivanja optužnice i objave presude prošlo je manje od tri sedmice.
U dostupnim ruskim objavama ne navodi se da je Štimac bio prisutan na suđenju. Naprotiv, riječ je o postupku vođenom u njegovoj odsutnosti. To znači da presudu treba posmatrati u kontekstu pravnog sistema i institucija koje Rusija primjenjuje na području Donjecke Narodne Republike, čiji status Ukrajina i veliki dio međunarodne zajednice ne priznaju.
Plaćenik ili učesnik rata? Ključne tvrdnje dolaze iz ruske verzije slučaja
Najvažnije tvrdnje o njegovoj ulozi u ratu dolaze od ruskog tužilaštva i ruskih pravosudnih institucija. Ruska strana Štimca izričito opisuje kao plaćenika i tvrdi da je za učešće u borbama primao novac.
Takve navode nije opravdano predstavljati kao nezavisno potvrđene činjenice bez dodatne provjere iz drugih izvora. Posebno treba biti oprezan s tvrdnjom da je riječ o plaćeniku, jer je to istovremeno pravna kvalifikacija na kojoj se zasniva ruska optužnica i politički osjetljiv opis njegove uloge u ratu. Rusko tužilaštvo ga tereti prema članu 359 ruskog Kaznenog zakona, koji se odnosi na učešće plaćenika u oružanom sukobu.
Slučaj Luke Štimca dodatno pokazuje koliko se rat u Ukrajini proteže i izvan neposredne linije fronta. Strani državljani koji su se priključili ukrajinskim formacijama mogu se godinama kasnije suočiti s postupcima ruskih vlasti, čak i kada nisu dostupni ruskim organima. Rusija je i ranije vodila slične postupke protiv stranih državljana koji su se borili na ukrajinskoj strani.
Šta ova presuda zapravo znači
Za Štimca je najvažnija činjenica da je presuda donesena u odsutnosti. Sama presuda, međutim, ne znači da će on automatski biti uhapšen ili upućen na izdržavanje kazne. Za to bi bilo potrebno da ruske vlasti dođu u situaciju da ga privedu ili da neka druga država postupi po eventualnom međunarodnom nalogu.
Rusko tužilaštvo navodi da je Štimac stavljen na međunarodnu listu traženih osoba, ali iz dostupne objave nije moguće zaključiti da je za njim raspisana Interpolova crvena tjeralica. Te dvije stvari ne treba poistovjećivati.
Ono što je zasad jasno jeste da je ruska strana slučaj zaključila presudom od 15 godina zatvora i da je Štimac proglašen krivim prema ruskom zakonu. Sve ostale tvrdnje o njegovoj ulozi, okolnostima boravka u Ukrajini i novcu koji je navodno primio treba pripisivati ruskim vlastima, a ne predstavljati ih kao nesporne činjenice.
Kratak komentar
Ovaj slučaj pokazuje koliko je rat u Ukrajini postao i pravni rat koji se vodi izvan bojišta. Presuda protiv hrvatskog državljanina donesena je bez njegovog prisustva, na teritoriju čiji status međunarodno ostaje sporan, dok ključni detalji optužnice dolaze iz izvora jedne strane u sukobu. Zato je najvažnije razlikovati ono što je sud u Rusiji presudio od onoga što je nezavisno potvrđeno. Jedno je činjenica o ruskoj presudi, a drugo su tvrdnje na kojima je ta presuda zasnovana.
Izvor: Rusko Glavno državno odvjetništvo, Večernji list